U kojoj su mjeri mladi skloni slobodi javnoga govora? Koliko je među srednjoškolcima onih koji bi neke medije u Hrvatskoj ukinuli? Odgovore na ta pitanja prenijela je u Jutarnjem listu Mirela Lilek zahvaljujući istraživanju političke pismenosti učenika završnih razreda srednjih škola koje su proveli znanstvenici Nikola Baketa, Kosta Bovan i Jelena Matić Bojić s Instituta za društvena istraživanja među 1122 učenika završnih razreda srednjih škola. Prema njihovim podatcima oko tri četvrtine mladih ne slaže se s time da bi se zbog straha od mogućih posljedica trebalo suzdržati od iznošenja vlastitoga mišljenja. Dvije trećine mladih odbacuje tvrdnju koja navodi da treba spriječiti da se u medijima govori suprotno mišljenju većine. Više od 60 posto srednjoškolaca smatra pogrješnim spriječiti da se javno objavi informacija koja ne korespondira s državnim interesima, a 55 posto njih protivi se tvrdnji da treba zabraniti da svatko u medijima može otvoreno iznijeti ono što misli o nekoj važnoj temi. U priličnoj je suprotnosti pak podatak da se 57,5 posto mladih slaže s tvrdnjom da bi »neke medije u Hrvatskoj trebalo ukinuti« s obzirom na to da se njome zagovara nedemokratska praksa dokidanja slobode medijskoga prostora. Pritom učenice, u odnosu na učenike, imaju statistički znatno negativnije stajalište prema ograničavanju slobode medijskoga izvještavanja i javnoga govora. Zanimljivo je da 58 posto mladih ne vjeruje internetskim portalima, a 51 posto njih ne vjeruje tiskanim medijima.
Da su razgovori o klimi sve aktualniji dokazuje i klimatska konferencija na kojoj se nedavno sastalo 200 državnika u Glasgowu, čije su zaključke aktivisti za zaštitu okoliša proglasili nedostatnima jer je izostala hitna akcija za spas svijeta od klimatske katastrofe, navodeći da je dokument tek »pristojno sročena molba zemljama da možda, ako mogu, učine nešto iduće godine«.
Bile su to riječi Jennifer Morgan, međunarodne izvršne direktorice Greenpeacea, o prijedlogu dogovora na temelju kojega će se donijeti finalna odluka na koju će se sudionici sastanka COP26 u Glasgowu obvezati, navodi u Jutarnjem listu Antonija Handabaka. Zanimljivo je da se prvi put zemlje izričito pozivaju da postupno ukinu subvencije za iskorištavanje ugljena i fosilnih goriva (iako bi to drastično povećalo cijene energenata i svega ostaloga, a ta financijska pomoć prebacila bi se proizvođačima čišće energije). Poziva se i na postizanje nulte neto emisije, čime se ističe važnost povećanja financiranja energetske tranzicije svijeta, odnosno uzimanja u obzir potreba zemalja u razvoju i njihove ranjivosti na posljedice klimatskih promjena. Ujedinjeno Kraljevstvo navelo je četiri velike teme oko kojih se vrti samit u Glasgowu: ugljen, automobili, gotovina i drveće. Tema je bila i transport, velika tema su električna vozila, a ispred mjesta održavanja prosvjednici s biciklima tvrdili su da su takva alternativna sredstva prijevoza neopravdano posve izbačena iz diskusije kao da ne postoje i nisu bitna za spas klime.
Nisu očito problem samo bicikli, nego i električni romobili. Mnogi su prenijeli vijest da će Stockholm čak prepoloviti broj električnih romobila na ulicama, nametnuvši ograničenja za taj sve češći »kontroverzan način prijevoza« u urbanim sredinama. Gradsko vijeće Stockholma izglasalo je ograničenje broja dopuštenih romobila na ulicama glavnoga grada na 12 000 u odnosu na dosadašnjih 23 000. Istodobno je smanjen broj ovlaštenih tvrtki koje se bave iznajmljivanjem skutera s osam na samo tri. Ograničenja će na snagu stupiti 1. siječnja, a gradske će vlasti u sljedećim tjednima objaviti imena tvrtki kojima će biti dopušteno zadržati dozvole za najam. Naime, upotreba električnih skutera posljednjih se godina naglo povećala u velikim gradovima diljem svijeta, ali pojavile su se i kontroverze vezane uz njihovu upotrebu i sigurnost. Pristaše smatraju da je riječ o vrlo prikladnu načinu prijevoza po gradu, no kritičari vjeruju da ih je na ulicama previše i da pri velikim brzinama mogu biti vrlo opasni za sve sudionike.
U Jutarnjem listu istaknuto je da Split, jedini uz Zagreb, uskoro ugrađuje prvo umjetno srce. Ta vrsta operacijskoga zahvata u Hrvatskoj izvodi se na Zavodu za kardiokirurgiju KBC-a Split. Vijest je najavio pročelnik Klinike za kardiokirurgiju Mate Petričević. Riječ je o složenoj proceduri koja uključuje visokospecijalizirani tim koji čine kirurg, anesteziolog, kardiolog i medicinske sestre u Jedinici intenzivnoga liječenja i na odjelu, te fizioterapeuti i psiholozi. »Bolnice u kojima se provodi ugradnja umjetnoga srca u statusu su centara izvrsnosti na području kardijalne medicine. Donedavno su operacije te vrste rezervirane za samo nekoliko centara u SAD-u i Europi, a uskoro bi se i KBC Split trebao naći na svjetskoj karti ekspertnih centara za ugradnju umjetnoga srca«, rekao je dr. Petričević. Kandidati za ugradnju umjetnoga srca mahom su bolesnici u kojih je srce u fazi terminalnoga zatajenja, odnosno funkcija srca im je dramatično niska, a konzervativne su metode liječenja iscrpljene. Nažalost, sve je više mladih bolesnika kojima je to potrebno. Njima umjetno srce može poslužiti kao premoštenje do transplantacije srca, a u starijih je ljudi umjetno srce konačno forma liječenja bez potrebe za kasnijom transplantacijom.
