Stalno vijeće Hrvatske biskupske konferencije uputilo je nedavno izjavu naslovljenu »Je li cjepivo protiv Covida-19 moralno prihvatljivo?!«. Vijeće podsjeća na stajalište Kongregacije za nauk vjere da cijepljenje mora biti dobrovoljno, upozorava na potrebu ponude etički prihvatljivih cjepiva, brine se zbog društvenih i socijalnih posljedica kažnjavanja necijepljenih, opravdava priziv savjesti te traži da ni jedna epidemiološka mjera ne smije biti prisila ili uvjetovanje, kako se ne bi gazila ljudska prava i dostojanstvo i kako se ne bi stvorila diskriminacija u društvu.
Kratko i odmjereno priopćenje hrvatskih biskupa izazvalo je lavinu protesta i uvrjeda iz redova struke, politike i medija. Među posebno agresivnim reakcijama ističe se objava iz Hrvatske udruge bolničkih liječnika (HUBOL) u kojoj se biskupi doslovno optužuju za sudjelovanje u povećanu broju smrti od koronavirusa. Ulični vokabular udruženih liječnika (»Vi s puno riječi, a bez razumijevanja i bez duše«, »Vaše riječi su bljutavi, proračunati kukavičluk«…) razotkriva profil angažiranih stručnjaka oštromjeraša koji već dvije godine promiču pandemijsku paniku. Umjesto argumenata, udruženi se liječnici koriste prijetnjama i moralnim ucjenama: »Izađite iz svojih kula bjelokosnih« i »pogledajte u oči bolesnike«. Dociranje, očekivano, sadrži i mantru o cijepljenju, koja u žaru znanstvenih pokliča može poprimiti oblik scijentizma: »To je jedina znanstvena istina koju treba jasno izreći.«
Prilog HUBOL-a završava se podukom teolozima: »Izbor dijagnostičkih testova nije specijalistička kompetencija HBK.« Lekcija o nepostojanju neinvazivne dijagnostike upućena je biskupima i iz krovne institucije javnoga zdravstva – Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo: »Antigenski testovi koji koriste slinu kao uzorak nisu prihvatljivi za izdavanje COVID potvrda jer nisu dovoljno pouzdani.«
Svojom su izjavom hrvatski biskupi, naime, otvorili zanimljivo pitanje o neinvazivnoj, odnosno manje nasilnoj dijagnostici, pitanje o kojem u našem društvu nije pokrenuta rasprava. Stoga je korisno razmotriti i provjeriti ima li prijedlog iz HBK-a znanstveno opravdanje: »Preporučuje se korištenje neinvazivnih metoda i drugih oblika testiranja.«
Prema rezultatima objavljenim u ponajboljim znanstvenim časopisima, sasvim je razvidno da nazofaringealni uzorci nisu (isključivi) zlatni standard za testiranje na COVID-19 jer je njihova osjetljivost i specifičnost jednaka uzorcima dobivenima iz sline (npr. JAMA Intern. Med. 2021, 181, 353). Drugim riječima, kopanje po nosu i pljuvanje omogućuju istovrijedne analize za antigensko testiranje. Par kapi sline dovoljno je za siguran, brz, pouzdan i neinvazivan test za virus SARS-CoV-2 (PLoS ONE 16[6]: e0252949). Posebna prednost testova koji se koriste slinom kao uzorkom jest njihova cijena. Velika kanadska studija potvrđuje slične karakteristike dvaju antigenskih testova, ali se naglašava znatna razlika u cijeni: dijagnostika pomoću uzorka sline omogućuje uštedu od pola milijuna eura na svakih 100 tisuća testiranja (Ann. Intern. Med. 2021, 174, 501).
Stoga ne čudi da pojedine države (npr. Italija, SAD) odobravaju slinu kao službeni uzorak za testiranja. Ostaje pitanje zašto nadležne institucije u Hrvatskoj pružaju otpor prema prijedlogu da se uzorak sline uvede u protokol testiranja. Takav je način dijagnosticiranja jednostavniji, ljudima prihvatljiviji, državi jeftiniji, nije povezan s izlaganjem kancerogenomu etilen-oksidu ni s rizikom od oštećenja nazofaringealne sluznice. Nedavnim nametanjem COVID potvrda za dolazak na radno mjesto mnogi su ljudi prisiljeni na česta testiranja, što je dodatno financijsko opterećenje za državu i poslodavce. Neopravdanim ignoriranjem neinvazivnih i jeftinijih testova ostaje sumnja da javnozdravstveni upravitelji, akreditirane institucije, dobavljači i egzekutori testiranja sudjeluju u pandemijskom biznisu.
