Konferencija stranaka Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (COP26) održana je od 31. listopada do 13. studenoga u Glasgowu i okupila je gotovo sve države svijeta. Svoj doprinos obznanila je i Hrvatska, koja je najavila prestanak proizvodnje električne energije iz ugljena najkasnije 2033. godine, kao i povećanje udjela obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji na više od dvije trećine te sadnju više od milijun stabala godišnje do 2030. godine kako bi se poništile emisije stakleničkih plinova iz vozila kojima turisti dolaze u našu zemlju.
Dr. Ivan Güttler iz Državnoga hidrometeorološkoga zavoda sudjelovao je na COP26 u sklopu stručne delegacije Republike Hrvatske, a na pitanje kakva je bila atmosfera u Glasgowu, s obzirom na to da su mediji izvještavali o velikoj gužvi i prosvjedima, kaže: »Tzv. COP konferencije uvijek sadrže nekoliko paralelnih skupina aktivnosti. Prvu skupinu čini glavno pregovaranje o sadržaju odluka konferencije. Drugu skupinu aktivnosti čine sastanci i predavanja o temama novih izvješća, projekata i procesa s fokusom na razne elemente problema klimatskih promjena. Treću skupinu aktivnosti čine događaji koje organiziraju udruge i aktivisti. Dinamika COP26 bila je slična kao na COP23 i COP25, na kojima sam također sudjelovao.«
S obzirom na to da se od COP26 očekivalo puno, dr. Güttler smatra da su barem dva velika cilja ispunjena. Svijet je i dalje u procesu s kojim će se pokušati ograničiti porast globalne temperature do 1,5 stupnjeva u odnosu na kraj 19. stoljeća. Također ističe da je konačno došlo do kompromisa u vezi s planom implementacije odluka koje je Pariški sporazuma formulirao 2015. godine. Sva očekivanja, kaže, nisu ispunjena, i dalje su aktualne kritike da je proces spor i nepravedan te da ne postoji dovoljna volja u osiguravanju financiranja ublažavanja i prilagodbe na klimatske promjene.
»Konferencije sljedećih godina bavit će se implementacijom rješenja i podizanjem brzine i ambicije. S pozitivne strane, negiranje problema klimatskih promjena više nije pozicija ni jedne države ili relevantne institucije i grupe«, rekao je dr. Güttler i poručio da je možda najveći uspjeh konferencije to što je uopće održana. Naime, prethodni COP25 održan je 2019. u Madridu. Problemi pandemije prenijeli su se i na proces klimatskih pregovora i do samoga početka konferencije postojao je rizik da će se morati odgoditi. »Drugim većim uspjehom možemo smatrati jasnu političku odluku o napuštanju ugljena kao izvora energije. Također, u fokusu pregovora i novih obećanja bili su planovi o smanjenju emisija metana te zaustavljanje uništavanja šuma. Smatram da slijedi velik posao u implementaciji odluke o napuštanju ugljena te višegodišnji proces u kojem će se morati adresirati prirodni plin i nafta čijom obradom i upotrebom emitiramo desetke milijardi tona ugljikova dioksida.«
Okolišna aktivistica Greta Thunberg, kako su prenijeli mediji, COP26 nazvala je jednim »bla, bla, bla«, a na upit je li to uistinu tako dr. Güttler je odgovorio: »Dio pregovora i dio izjava mogao bi ući u tu definiciju. No ne mogu nikako tvrditi da je taj pristup pregovorima bio dominantan ove godine. Danas mladi, a sutra nositelji rješavanja klimatske krize, važan su partner u čitavoj priči. Klimatske promjene horizontalna su tema i koju god struku ili karijeru odabrali, mladi će se naći u prilici da pomognu u rješavanju problema.«
Što nakon COP26? Što trebaju učiniti države, a što građani? »Sada s velikih riječi i planova treba prijeći na djela. Nadamo se da će obnovljivi izvori energije i smanjenje emisija plinova staklenika iz svih naših aktivnosti postati normalna aktivnost u kojoj će svoj doprinos dati građani, tvrtke, institucije i pojedinci. Moja je želja da klimatske promjene budu tema o kojoj se kontinuirano obrazujemo i aktivno sudjelujemo u raspravama. Tema je vrlo složena i zahvaća sve aktivnosti u kojima sudjelujemo, od proizvodnje hrane i energije do grijanja i hlađenja prostora u kojem živimo i načina na koji sudjelujemo u prometu. Za gotovo sve aktivnosti toga tipa danas postoje tehnička rješenja kojima to možemo napraviti na održiviji način s puno manjim otiskom na prirodu. Neka od tih rješenja su i sve jeftinija i dostupnija većemu dijelu populacije. Cilj u kojem imamo čišći zrak koji udišemo i stabilniju klimu koja utječe na kvalitetu i sigurnost našega života mislim da opravdava potrebne napore i potreban rad.«
Kad se ministar javi u vodi do koljena
Iako je bilo predviđeno da završi 12. studenoga, to nije bilo dovoljno za teške pregovore o završnom dokumentu (Glasgowski klimatski pakt) konferencije COP26 u kojem se brusila i polirala svaka riječ jer svaka odluka mora biti donesena konsenzusom svih, tako da se konferencija produljila za još jedan dan. Dovoljno to govori o ozbiljnosti problema i zahtjevnosti mjera na koje su se države svijeta obvezale kako bi se pokušao zaustaviti rast Zemljine temperature ispod 1,5 Celzijevih stupnjeva.
Bilo je to vrijeme teških pregovora i još težih odluka, a tek će budućnost pokazati je li to bilo dovoljno da bi se spriječio daljnji rast globalne temperature i izbjegle katastrofalne posljedice klimatskih promjena. Jer za najranjivije na klimatske promjene, za stanovnike malih otočnih država u razvoju (SIDS) koje more već sada zbog sve jačih i češćih uragana i oluja preplavljuje, možda je već prekasno. Zorno je to pokazao ministar vanjskih poslova Tuvalua Simon Kofe u videoporuci okupljenima u Glasgowu držeći govor stojeći u moru do koljena. Tuvalu je razočaran ishodom COP26 jer je u zadnji čas ugljen iz »postupnoga ukidanja« prešao u »postupno smanjivanje«, kao ustupak Indiji i Kini čije je gospodarstvo o njemu ovisno. To bi kao posljedicu moglo imati da narod Tuvalua bude osuđen na klimatsko izbjeglištvo i napuštanje zemlje svojih predaka. Očekivali su i da će njihov veliki susjed Australija najaviti ambicioznije smanjivanje svojih emisija stakleničkih plinova, no to se nije dogodilo.
Glavni tajnik Ujedinjenih naroda Antonio Guterres upozorio je da je dogovor rezultat kompromisa, da je to važan korak, ali ne i dovoljan jer krhki planet visi o niti. Biznismeni u borbi za profit, a političari u borbi za svaki glas, zbog čega zaziru od nepopularnih mjera, teško mogu čuti vapaj Zemlje i siromaha, iako sve na to poziva papa Franjo.
Pariškim sporazumom (postignutim 2015. godine u Parizu na COP21) države stranke Okvirne konvencije obvezale su se ograničiti porast globalne temperature znatno ispod 2 Celzijeva stupnja u odnosu na predindustrijsko razdoblje, odnosno zadržati je na 1,5 kako bi se spriječile pogubne posljedice klimatskih promjena u obliku učestalosti i jačanja intenziteta ekstremnih vremenskih događaja poput razornih oluja, poplava, suša, toplinskih valova itd. Upravo ograničavanjem porasta globalne temperature na 1,5 Celzijevih stupnjeva znanstvenici smatraju da bi se mogle izbjeći ozbiljne štetne posljedice na okoliš te zdravlje i dobrobit ljudi. Unatoč tomu, globalna temperatura i dalje raste te nacionalne obveze smanjivanja emisija stakleničkih plinova koje su države preuzele Pariškim sporazumom teško će biti dostatne da se zadrži na ciljanih 1,5 u odnosu na predindustrijsko razdoblje. Stoga se prije početka COP26 isticalo da je to prilika koja se ne smije propustiti da svjetski čelnici ubrzaju zajednički odgovor na klimatsku krizu i usmjere zajedničko djelovanje prema ograničavanju porasta temperature i obuzdavanju klimatskih promjena.
