Već iz imena Francuske Polinezije lako je zaključiti da je riječ o francuskom području, unatoč tomu što je otočje u Tihom oceanu udaljeno od Francuske gotovo 1600 km.
Taj se prekomorski francuski teritorij sastoji od 118 otoka i atola, od kojih je 67 naseljeno na ukupnoj površini većoj od 4100 km2. Podijeljen je na pet otočkih skupina: Društveni otoci, među kojima je Tahiti, najnaseljeniji otok na kojem živi gotovo 69 posto stanovništva Francuske Polinezije i na kojem je Papeete, glavni grad Francuske Polinezije, zatim – Tuamotu, Gambier, Marquesas i Australski otoci. Treba se također podsjetiti da je na atolu Moruroa u otočju Tuamotu, oko 1250 kilometara jugoistočno od Tahitija, Francuska izvela brojne nuklearne testove između 1966. i 1996., koji su zbog međunarodnih prosvjeda ipak prekinuti.
Polinežani čine 78 posto stanovništva, slijede Kinezi sa 12 posto te Francuzi sa 8 posto i 2 posto ostalih, a službeni su jezici francuski i standardni polinežanski, ali su rasprostranjeni i lokalni polinezijski jezici te manjim dijelom kineski i tahićanski. Glavni grad Papeete ima 30-ak tisuća stanovnika i u njemu je sjedište – službenoga naziva – predsjednika Francuske Polinezije, trenutačno 6. po redu Edouarda Fritcha. No treba imati na umu da je politički sustav ustrojen kao »decentralizirana parlamentarna ovisnost«, što znači da je vrhovni državni poglavar sadašnji francuski predsjednik Emmanuel Macron. Francuska Polinezija u Francuskom parlamentu u Parizu ima dva predstavnika u Senatu (među 348 njih) i tri u Narodnoj skupštini (od njih 577).
U 19. stoljeću Francuska je počela širiti svoje kolonijalno carstvo na Aziju i Pacifičke otoke, proglasivši Kraljevinu Tahiti protektoratom 1842. Status otoka promijenjen je g. 1946. u prekomorski teritorij, kao i naziv otoka g. 1957. u Francusku Polineziju. Djelomičnu unutarnju autonomiju dobila je 1977. Ona je proširena 1984., a puna prekomorska zajednica Francuske postala je 2004.
Među malo više od 280 tisuća stanovnika katolika je oko 108 tisuća, što je oko 38,4 posto, organiziranih u nadbiskupiju Papeete sa sjedištem u istoimenom glavnom gradu, koja ima 57 župa, za koje se pastoralno skrbi 29 svećenika, od kojih je 20 biskupijskih i devet redovničkih, čak 45 stalnih đakona i 36 redovnica. Dvije su muške redovničke zajednice aktivne u Francuskoj Polineziji, Družba Presvetih srca Isusova i Marijina, kratice SS.CC, i Braća kršćanske poduke iz Ploërmela (F.I.C.P.), poznatija kao Braća la Mennais. Budući da su hrvatskoj katoličkoj javnosti uglavnom nepoznate, dobro ih je barem vrlo kratko predstaviti. Misionarsku Družbu Presvetih srca osnovale su dvije osobe, francuski svećenik Pierre Coudrin (1768. – 1837.) i redovnica Henriette Aymer de la Chevalerie (1767. – 1834.), koju je odobrio papa Pio VII. 1817. bulom »Pastor aeternus«. Danas su i muška i ženska grana prisutne na svih šest kontinenata u 33 zemlje, a u Francuskoj Polineziji imaju samostan u općini Pirae u predgrađu Papeetea. Braću la Mennais osnovali su također u Francuskoj g. 1819. svećenici Gabriele Deshayes (1767. – 1841.) i Jean-Marie de la Mennais (1780. – 1860.), i oni danas djeluju u 25 zemalja. U Papeeteu imaju samostan, školu sv. Ivana Krstitelja de Fariimata i srednjoškolski internat. Kao što je rečeno, u nadbiskupiji također djeluju redovnice, i to iz triju redovničkih zajednica, o kojima je u prijašnjim napisima već bilo riječi: Sestre klarise, Sestre svetoga Josipa de Clunyja i Kćeri Isusa Spasitelja.
Da je katolički pastoral među 51,6 posto protestanata i 10 posto ostalih, nevjerujućih i neizjašnjenih u sveukupnom broju stanovnika, doista prilično zahtjevan pokazuju i podatci na službenoj nadbiskupskoj mrežnoj stranici o liturgijskim slavljima. Naime, redovite se mise nedjeljnom i blagdanima slave u 28 crkava na glavnom otoku Tahitiju, kao i na otocima Moorea – pet misa, Raiatea – tri, Tahaa – dvije te po jedna misa na otocima Bora Bora, Maupiti i Huahine. Osim toga, liturgijska su okupljanja i u dva zatvora, jednoj bolnici i jednoj vojarni te se povremeno organiziraju u četirima crkvama na otoku Moorei, dvjema na otoku Rangiroi i jednoj na otoku Huahineu. U njima, u slučaju da nema svećenika, stalni đakoni predvode redovite službe riječi dijeleći pričesti. Očito je potrebno prilično umijeća sadašnjemu pastiru, nadbiskupu Jean-Pierreu Cottanceauu, u vođenju povjerenoga mu stada. Rođen je 1953. u Usselu u buskupiji Tulle u Francuskoj, stupio je g. 1971. u redovničku Družbu Presvetih srca Isusova i Marijina, za čijega je svećenika nakon položenih vječnih zavjeta zaređen 1980. Za apostolskoga administratora Pepeetea imenovan je 2015., a za tamošnjega nadbiskupa zaređen je 2017. Prvostolnica Bezgrješnoga začeća Naše Gospe nalazi se na obali u jednoj od središnjih gradskih ulica, onoj generala de Gaullea, čija je gradnja završena 1875. i jedan je od posljednjih preostalih primjera rane kolonijalne arhitekture.
Među brojnim aktivnostima na vjerskom, odgojno-obrazovnom i karitativnom području mjesna Crkva Francuske Polinezije posebice je ponosna na radijsku postaju Radio-Marija za mir, koju je 1997. osnovala skupina prijatelja, aktivnih katoličkih laika pod vodstvom radijskoga tehničara Gerarda Lo Gnou Dahna u bivšoj dvorani za džudo u Pepeeteu. Emisije prvotnoga naziva Radija Poroi, emitirane od 8 do 18 sati, ubrzo su naišle na oduševljeni prijam ne samo kod katolika, nego na sve veću financijsku potporu i priljev brojnih volontera. Kada je 1999. domaći sin Hubert Coppenrath imenovan za tamošnjega nadbiskupa, ustupio je radiju nekoliko prostorija u nadbiskupskom dvoru i otada on emitira 24-satni program.
Nakon kratkotrajnih boravaka katoličkih misionara, koji su u više navrata od 16. stoljeća posjećivali otok Tahiti s portugalskim, nizozemskim, britanskim i francuskim istraživačima, stalna nazočnost katoličkih svećenika počela je s dolaskom francuskih misionara na Tahiti g. 1834.
Nadbiskupiji Papeete pripada po mnogočemu zanimljiva sufraganska biskupija Taiohae i Tefenuaenata, sa sjedištem u gradiću Taiohaeu, koji ima tek oko 1700 stanovnika na otoku Nuku Hiva u otočju Marquesas u Tihom oceanu. Najprije su zanimljivi njezini opći zemljopisno-statistički podatci – obuhvaća 15 otoka površine 1274 km2, na kojima katolici od 10 000 stanovnika čine 90,1 posto, tj. malo više 9000. Također je više nego zanimljivo da na otocima službeno postoji čak 25 župa, za koje se skrbi biskup i tri svećenika, dva biskupijska i jedan redovnički, te šest stalnih đakona i šest redovnica. Koliko je pastoralno zahtjevna biskupija govore podatci da su na otocima Nuku Hiva četiri župe, Hiva Oa šest župa, Ua Pou šest, Tahuata četiri, Fatu Hiva dvije i Ua Huka tri župe. Jedno je sigurno – nije nimalo lagano vodstvo biskupa Pascala Chang-Soija, redovnika, člana Družbe Presvetih srca Isusova i Marijina, kratice SS.CC, rođena 1966. na najnaseljenijem otoku Francuske Polinezije – Tahitiju, zaređena za svećenika 2000., a 2010. za biskupa koadjutora Taiohaea i Tefenuaenate, koji je g. 2015. preuzeo vodstvo biskupije.
