Dok je još bio biskup u Argentini, papa Franjo sastavio je molitvu pet prstiju koja se moli tako da se jednom rukom uhvati pojedini prst na drugoj ruci i moli za određene osobe. Na palcu za obitelj i prijatelje, na kažiprstu za učitelje i liječnike, na srednjem prstu za ljude na vlasti, na prstenjaku za bolesne i nemoćne te na malom prstu sa sebe samoga. Postoje i drugi slični načini da se ruke uključe u molitvu.
Ruke su vrlo važne u komunikaciji. Podižemo ih kada želimo nekoga pozdraviti, širimo ih kada želimo nekoga zagrliti, pružamo ih kada želimo nekoga ohrabriti. Slično je i u molitvi.
Kada sklopimo ruke, želimo moliti s onim što nosimo u srcu, a kada ih raširimo, želimo se povezati u molitvi sa svijetom, bližnjima i Bogom. Ako želimo Boga dozvati k sebi ili nešto primiti od njega, onda su prikladnije sklopljene ruke, no ako želimo sebe otvoriti Bogu i slaviti ga, onda je bolje moliti raširenih ruku.
Različite geste ruku rabe se u određenim vrstama molitve. To se može najlakše primijetiti kod svećenika koji slaveći misu najčešće moli otvorenih ruku koje se šire kod pozdrava, podižu kod svečanih molitava, pružaju nad oltarom za posvetu kruha i vina, polažu ponad ljudi kod zazivanja blagoslova. Nije prikladno da vjernici ponavljaju iste geste jer svećenik to čini kao predsjedatelj slavlja, ali je itekako prikladno da vjernici mole raširenih ruku u osobnim pobožnostima. Poneki ljudi drže ruke raširenima za vrijeme Očenaša u svetoj misi. To je lijepa gesta npr. u obiteljskom okružju, ali u crkvi – premda nije zabranjeno – prikladnije je i bolje držati ruke sklopljene.
U Svetom pismu i tradiciji Crkve uzdizanje i širenje ruku prema nebu bila je uobičajena gesta za molitvu. Sjetimo se Mojsija, koji je držao visoko podignute ruke prema nebu dok se njegov narod borio, i imao premoć dok je on tako držao ruke. U biblijskim psalmima i u poslanicama nalazimo poticaje da molimo podignutih otvorenih ruku.
Isus Krist naučio je svoje učenike moliti, ali nije ostavio detaljne upute je li bolje ruke sklopiti ili raširiti za vrijeme molitve. Oni su po njegovu primjeru polagali ruke na ljude kada su zazivali snagu Duha Svetoga i molili za ozdravljenje. Ono što znamo jest da je Isus svoje ruke uvijek otvarao i pružao prema drugima blagoslivljajući ih, dodirujući, tješeći, ozdravljajući. Konačno, on je raširio ruke na križu i tako obujmio čitav svijet božanskim spasenjem. Njegove su ruke, doduše, bile prikovane, ali on je na križ pošao dragovoljno, iz ljubavi prema ljudima.
2. Polako otvori dlanove ispred sebe i reci: Bože, moje su ruke prazne.
3. Raširi ruke i reci: Otvaram ti svoje ruke i svoje srce.
4. Uzdigni ih uspravno prema nebu i reci: Slavim te, Bože moj.
5. Ispruži ih okomito uz tijelo stojeći u znaku križa i reci: Zagrli me i ispuni svojom ljubavlju. Amen.
Kršćani su obilježeni znakom križa. Molitva uvijek započinje znakom križa, a raširene ruke u molitvi odražavaju Kristovo držanje. To je glavno značenje i simbolika molitvene geste raširenih ruku. Ne samo da se prisjećamo Isusove žrtve, nego i mi svoje križeve povezujemo s njegovima. Poput raspetoga Krista i mi širimo ruke, zazivajući spasenje za nas i čitav svijet. Moglo bi se reći da raširenim rukama u molitvi oponašamo Isusa. To znači da se ta gesta ne smije činiti površno i neodgovorno.
Dok molimo, pozvani smo i rukama izraziti svoje osjećaje i nakane. Otvorenim, raširenim ili podignutim rukama na poseban se način ujedinjujemo s Bogom. Slobodno dopustimo rukama da različitim gestama prate i podupru našu molitvu. Kako budemo rasli u duhovnom životu, tako će se i naše ruke sve više otvarati za primanje Božjih darova.
Priređuje: Anđelko Katanec
