Božja prisutnost potrebna nam je kako u radosti i sreći tako i u teškim životnim okolnostima. Ponekad u teškim životnim razdobljima gubimo vjeru u sebe, ljude oko sebe i u Boga. Teškoće i kušnje u našim životima dolaze i postoje s razlogom, ali mi smo ti koji se zlu trebamo oduprijeti i iz svake životne borbe s pouzdanjem u Boga izići kao pobjednici, »jer nije nam Bog dao duha bojažljivosti, nego snage, ljubavi i razbora« (2 Tim 1, 7). Prihvaćajući Božju pomoć, možemo postati jači i otporniji na teške životne okolnosti kojima smo izloženi.
Uz Boga naši strahovi postaju manji, misli bistrije, a snaga u nama raste – sve to pomaže nam u proživljavanju životnih teškoća i daje nadu da su naše brige trenutačne. Isto tako treba spomenuti da nas životne teškoće izgrađuju, daju nam priliku da situaciju vidimo iz drugoga kuta i da više cijenimo i budemo zahvalni na svemu što u životu imamo.
U Bogu i vjeri možemo naći nadnaravno razumijevanje za ono što prolazimo. On će na poseban način razumjeti i umiriti nas kada nam je to najpotrebnije, poručujući: »Ne boj se jer ja sam s tobom« (Iz 43, 5). Nova godina kao svaki novi početak sa sobom donosi određene zabrinutosti i strahove – hoćemo li tijekom godine donositi ispravne odluke, što nam sljedeći dani i mjeseci pripremaju, hoćemo li ostvariti što želimo i što smo isplanirali. S pouzdanjem i vjerom u Boga trebamo započeti novu godinu. Ono dobro, a posebno loše, uz Božju se pomoć puno lakše podnosi. Iako je najlakše u svemoćnost Boga vjerovati kada je u našem životu sve dobro, posebno je važno vjeru zadržati u teškoćama i problemima – vjera će nas voditi i usmjeriti nas na pravi put, kako nam poručuje i psalam: »Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim jer ti si sa mnom. Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni« (Ps 23).
Početak nove kalendarske godine treba biti sinonim za rast i nove prilike koje priželjkujemo, koje čekaju da nam se dogode, iznenade nas i pruže nam još radosti. U svemu i svagdje, od početka i do kraja naš Bog nam poručuje: »Odvaži se i budi hrabar! Ne boj se i ne strahuj, jer kuda god pođeš, s tobom je Jahve, Bog tvoj« (Jš 1,9).
Početak nove kalendarske godine za mnoge označava priliku, mogućnost za ostvarivanje novih ciljeva, usavršavanje vještina i rada na sebi, a tradicionalno navodi i na promišljanje o promjenama koje nova godina može donijeti. Sve su to pitanja s kojima se u ovo doba susreću i mladi, a ohrabrenje i motivaciju na početku novoga razdoblja pronalaze u svojoj okolini, zajednici i grupama kojima pripadaju.
Svaki je čovjek društveno biće, stoga je razumljivo da u zajedništvu tražimo ohrabrenje te da u drugima nalazimo pouzdanje, posebice u suočavanju s novim i nepoznatim situacijama. Osobito sad, na početku nove godine, razumijemo da je za napredak, ostvarivanje planova i ispunjenje želja potrebno pronaći pouzdane suputnike koji će nas pratiti na tom putu. Mladost je vrijeme rasta, učenja i sazrijevanja te razdoblje u kojem je pouzdanje u okolinu izrazito važno za bezbrižno formiranje identiteta.
Neprocjenjivu ulogu u tome uz obitelj imaju i grupe prijatelja, kolege iz škole, fakulteta ili s posla. Osobito važnu ulogu mogu imati župne zajednice u kojima su zajedništvo, otvorenost i suradnja osnovne vrijednosti. Biti dijelom zajednice velik je izvor veselja i sreće, a pripadnost zajednici istodobno olakšava situacije nemoći, bezizlaznosti ili nezadovoljstva. Imati priliku podijeliti nevolju, ali i sreću, dijelom je i povlastica, što nas navodi na pitanje: Jesu li ljudi oko mene moja potpora i mogu li ja njima biti isto?
Svaki pojedinac član je različitih grupa. One, naravno, različito i utječu na naše ponašanje i mišljenja, ali svaka od njih igra važnu ulogu koje ponekad nismo ni svjesni. U zajednicu čiji smo dio ulažemo svoje vrijeme, vještine, a vjerujemo da ćemo u teškim trenutcima moći poduprijeti druge, kao i da će oni nama biti potpora. Jasno je da težimo biti prihvaćeni i da u svojoj okolini tražimo ohrabrenje i pouzdanje. Potražimo, stoga, ohrabrenje potrebno za nove izazove u zajedništvu, povezanosti i razumijevanju zajednice u kojoj se nalazimo. Možda ćemo tako i sami nekomu biti ohrabrenje, izvor optimizma i pouzdanja.
Svatko se od nas susreće s brojnim izazovima, a da je životne nedaće lakše prebroditi s povjerenjem u Boga i u svoje bližnje svjedoči naš sugovornik Matija Tavra iz Grubišnoga Polja. Njemu je kao osmogodišnjemu dječaku dijagnosticiran rak kostiju na lijevoj lopatici. »Kada su mi liječnici rekli da imam rak kostiju, bilo mi je jako teško i bio sam uplašen. Liječnik koji je bio zadužen za moju bolest samoinicijativno mi je ponudio pomoć kako bi se pretrage obavile u što kraćem roku. U tom sam trenutku znao da je Bog uz mene i da će sve biti u redu.« Osim pouzdanja u Boga, naš je sugovornik utjehu pronalazio u i svojim bližnjima. »Svake sam se noći budio u bolovima i budio majku da se moli kako bi me prestalo boljeti. Vjera mojih roditelja bila je jaka i pouzdali su se da će se Bog pobrinuti za sve. Svakoga mi je dana u posjet dolazila krsna kuma, koja se prije svakoga posjeta išla pomoliti za moje zdravlje na Kamenita vrata.« Unatoč dijagnozama liječnika, koji su razmišljali i o amputaciji ruke, Matija je danas potpuno zdrav. »Zahvaljujte Bogu na dobrim, ali i na lošim trenutcima života. Loši su trenutci tu da nas ojačaju, a dobri dolaze kao nagrada poslije lošega razdoblja. U lošim trenutcima života vidimo koliko nas Bog voli i tješi preko naših najmilijih. Cijeli naš život u njegovim je rukama i on će se pobrinuti za sve. Na nama je samo da se molimo i vjerujemo da on okreće sve na dobro onima koji ga ljube«, zaključuje naš sugovornik.Pojmovi pouzdanje i povjerenje većinom imaju pozitivno značenje i povezujemo ih uz nadu i pozitivne misli vezane uz nekoga ili nešto. Riječ povjerenje u sebi sadrži riječ vjera, a vjera znači potpuno predanje Bogu i shvaćanje da je naš život u njegovim rukama. Pouzdanje se povezuje s ufanjem, milosrđem, predanjem Bogu. Mi vjerujemo u Boga, a on vjeruje u nas, što dobro opisuju Isusove riječi: »Koliko ste vi vrjedniji i od ljiljana i ptica. Vama su sve vlasi na glavi izbrojene.« Stvoreni smo za život, a Bog se o nama brine do najsitnijih detalja. Osim povjerenja u Boga potrebno je imati povjerenja u ljude, a takav primjer nalazimo u Knjizi Izlaska kada je Mojsije dobio zapovijed da pronađe ljude »sposobne, bogobojazne i pouzdane«, što nam poručuje da su to prave ljudske vrijednosti.
Priredili: A. Bukovac, I. Moslavac, E. Pinter, I. Tomić
