Evanđelist Luka donosi odlučan Isusov poziv. Isus poručuje svima koji ga žele slijediti: »Ako ljubite samo one koji vas ljube, kakvo li vam uzdarje?« Njegova je upitna rečenica poput pogodbenoga pitanja. Odgovor na ono što će se dogoditi s onim koji samo uzajamno ljubi, a što tek s onim koji ljubi poput Isusa, nalazi se u Isusovu životu koji ne poznaje ljudske predrasude ograničenja.
Isusove upute učenicima nekada su uobličene u pitanja. Pitanja na koja bi čovjek prvo najradije zastao, razmislio i onda od njih utekao. Ona bezobzirno udaraju u samu stvarnost ljudskoga života. Kaže Isus: »Ako ljubiš samo one koji tebe ljube, kakvo ti je u tome uzdarje? Što ćeš na to dobiti? Što ćeš duhovnoga iskusiti? Po čemu si moj učenik?« A onda nastavlja: »Ljubite svoje neprijatelje!« Isus nije rekao da ne postoje neprijatelji, nije istaknuo da čovjeku nitko ne će nauditi, nije umanjio da će ljubeći neprijatelje najvjerojatnije patiti i osjetiti nezahvalnost, ali upravo se u bezuvjetnoj ljubavi prema svakomu bližnjemu nalazi dubina kršćanske poruke.
Bolna je činjenica priznati da u životu postoje ljudi koji mogu postati neprijatelji. Nisu to neprijatelji poput nekakvih vojnika koji bi zveckali oružjem ni poput siledžija koji bi strašili svojom pojavom ni poput tamnih kriminalaca koji vrebaju nesretnu priliku. Neprijatelj čovjeku može postati bilo tko. Možda je to nekadašnji prijatelj koji je doznao previše intimnih detalja o životu i sada ih želi unovčiti. Ili je to kolega na poslu kojega je do jučer trebalo podučavati, a sada glumata poslovođu. Ili je to nekadašnji bračni drug koji se prometnuo u podmukloga zavidnika. Sve su to mogući događaji i stvarni neprijatelji u svačijem životu. Tada odsijeva ova Isusova poruka: »Ako ljubite… Ako neprijatelje ne ljubite…« Bolne li činjenice! Ma tko bi ljubio čovjeka koji čini štetu onomu koji želi dobro?
Nastavak Isusove poruke nije s neprijateljem ostvariti prijateljstvo. Nije cilj okrenuti ga u svojega prijatelja. Nekada se neprijatelja ne može obratiti ljubavlju. I ono najvažnije: Isus se nije želio svidjeti svojim neprijateljima. Ne poziva da u ljubavi prema neprijateljima čovjek pokuša da im se pošto-poto svidi. Bilo bi to prozirno glumljenje dobrote. Glumatanje dobrote samo da bi se drugomu svidio čovjeku ne donosi ništa dobroga. Čovjek se uzalud troši ne nalazeći utjehu ni zahvalnost u neuslišanim promjenama. Isus traži nasljedovanje bez uzvrata. Nema u Isusa pretvaranja prema neprijateljima. Itekako je on bio svjestan tko mu želi smrt, ali od njih nije bježao niti se pjenio na njihove riječi. Hrabro je svjedočio ljubav. Činio je dobro i onima koji su pred Pilatom vikali neka se oslobodi i onima koji su vikali neka se razapne. Tu je Isusova veličina. Na takvo nasljedovanje poziva.
Ivan Zlatousti opisao je Isusovu vrlinu poput stubišta kojim je kršćaninu poći: »Pogledajte kako je postavio najviši vrh našim dobrim djelima. Isus uči ne samo zadržati udarac, nego i pružiti desni obraz. Vidite li na koliko je stuba uzašao i kako nas je postavio na sam vrh vrline? Prva stuba je da se ne započinje s nepravdom; druga je ne opravdati se odmazdom; treća je ne činiti ono što smo pretrpjeli; četvrta je odreći se čak i samoga sebe; peta je odreći se još više negoli što želi onaj koji je pogriješio; šesta je ne mrziti; sedma je čak ga i voljeti; osma je činiti mu dobro; deveta je moliti samoga Boga za njega. Vidite li koja li je to slavna visina?«
Kršćanski odgovor na pitanje o ljubavi tek po Isusovu primjeru može postati poziv na nasljedovanje. Olakšanje je spoznati da postoji Netko koji je pokazao primjerom bezuvjetnu ljubav. Kršćani nisu nekakvi sumanuti ljudi koji ne prepoznaju neprijatelje, nego oni koji znaju što od neprijatelja mogu očekivati, a što će mu zauzvrat ponuditi. To je kršćanska plemenitost, ponašanje nebeskih manira. Onaj koji ne će uzvraćati zlom, nego će tražiti priliku kako bi pomogao. Ni lice ne će okrenuti od neprijatelja koji je u nevolji. Kršćanska je plemenitost ono što je svijetu itekako potrebno, ono što jača međuljudske odnose i vraća nadu da u svijetu postoje ljudi koji se žrtvuju za nebeske stvarnosti.
Gospodine, učvrsti u nama stvarno nasljedovanje Tvojih riječi pa neka
djelatna ljubav prema neprijateljima, prema svima koji su nam nešto nažao učinili, uvijek raspiruje žar kojim si Ti pomagao svakomu istodobno znajući
tko će Te ostaviti, a tko nasljedovati u vijeke vjekova. Amen.
