
Bio je prijatelj mira, snažno se zauzimao za pozitivne odnose i suradnju među narodima, u njegovim je očima rat bio »nešto strašno«, a vladanje je preuzeo upravo usred Prvoga svjetskoga rata i svim ga je snagama pokušao zaustaviti te je jedini od europskih državnika dao potporu papi Benediktu XV. u njegovoj mirovnoj inicijativi. Riječ je o posljednjem vladaru Habsburške Monarhije Karlu von Habsburgu (1887. – 1922.), koji je proglašen blaženim prije 18 godina, a prvoga se dana travnja ove godine navršava stota godišnjica njegove smrti u progonstvu na otoku Madeiri.
Njegove »inauguracijske riječi« kod preuzimanja službe austrijskoga cara i ugarsko-hrvatskoga kralja 1916. godine: »Spreman sam učiniti sve da strahote i žrtve rata što prije prestanu« i danas su aktualne u vrijeme sukoba na istoku Europe, a njegov život i djelovanje pokazuju kako se boriti za uspostavu mira – na osobnoj, ali i široj društvenoj razini. Iako kratkotrajno – tek dvije godine – kršćansko vladanje bl. Karla Austrijskoga nadahnjuje i u Hrvatskoj zajednicu koja se okuplja oko Bratstva bl. Karla, a o dužnosti zauzimanja za mir koje je bl. Karlo stavio u središte svojih briga tijekom strašnoga rata za Glas Koncila govorio je duhovnik toga bratstva franjevac Mate Bašić.
»Blaženi je Karlo svakako bio prijatelj mira. To potvrđuje već i činjenica da je otišao u progonstvo kako bi spriječio daljnje sukobe, građanske ratove i krvoprolića. Neki će reći da je bio vladar ‘propale stvari’, no on je bio plemeniti branitelj mira i ljudskosti.
Toga neznatnoga, ujedno velikoga vladara, kojega smo mi Slaveni znali nazivati Teutonac, a Mađari su mu stalno predbacivali slabost prema nama Slavenima, zemlje Antante smatrale su neprijateljem jer nikako nije htio da se nastavljaju rat, krvoprolića i krvave revolucije. Iako je vladao samo dvije godine, osnovao je Ministarstvo socijalne skrbi i Ministarstvo zdravstva te je mnogim drugim aktivnostima, posebice brigom za ranjenike, udovice i siročad, pokazao da u njemu leži velik upravljački potencijal. U svim tim stvarima Karlo je slijedio socijalni nauk Crkve te se njegova ljubav prema svakomu čovjeku očitovala i u ratnim zbivanjima jer je najstrože zabranjivao uporabu bojnih otrova u ratu, granatiranja civilnih objekata, napose bolnica i crkava. Zajedno sa suprugom službenicom Božjom Zitom uložio je podosta vlastite imovine za brojne siromahe i osobe s invaliditetom, čime je i vlastitim proračunom otišao ‘u minus’, ali Karlo je znao da on kao car i kralj mora dati primjer drugima u ljubavi prema čovjeku«, rekao je o. Bašić.
Poznavatelji života tvrde da je bl. Karlo Austrijski bio vladar koji je imao iskustvo rata i boravio na bojišnicama. Često bi i sam zbog strahotnih prizora poginulih zaplakao. Strogo je zabranjivao prisilno zarobljavanje, krađu, pljačku i nepotrebno uništavanje obranjenih ili osvojenih područja i tražio je od svih zapovjednika »da kao svetu dužnost ulože sve napore u skrb i njegu ranjenika te poseban služiteljski odnos prema postrojbama«. O. Bašić opisuje ga kao časna i hrabra čovjeka, ljubitelja mira, ljubitelja Krista, čovjeka i Crkve. »On je jedini od svih tadašnjih europskih vladara prihvatio mirovnu notu pape Benedikta XV. iako su ga drugi vladari zato prezirali kao slabića i vatikanskoga agenta te ga smatrali huškačem i tiraninom. Samo zato što nije htio krvoprolića jer je u svemu htio vršiti Božju volju, znajući da je Bog mirotvorac i Duh Sveti branitelj.
Svaku je zadaću Karlo shvatio kao put u nasljedovanju Krista – u ljubavi prema njemu povjerenim narodima, skrbi za njihovo dobro i u darivanju vlastitoga života za njih.«
Unatoč okolnostima rata i raspada vlastite države, bl. Karlo Austrijski pokazao je da je moguće živjeti svetost te biti dobar kršćanin i političar. Odgovarajući na pitanje u čemu se ogledaju svetačke odlike bl. Karla kao kršćanskoga vladara, sugovornik je rekao: »Mislim da je jednostavno pronaći odgovor u manirama, liku i djelu bl. Karla. Bio je skroman, bogobojazan, pobožan, odan, vjeran, hrabar, istinoljubiv, ljubazan, karitativan, brižan, empatičan, poslušan, ponizan, pristojan, poučljiv, nježan, muževan… Možda ga najbolje može opisati ona Isusova rečenica: ‘Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!’ Karlo je upravo tako vladao i samo je htio mir za svoje narode, što dokazuje i time da se svega odriče, ali se ne odriče prijestolja, ne abdicira jer zna da mu prijestolje nije dano od ljudi, nego od Boga, te tako biva primoran napustiti Monarhiju jer mu Austrija zabranjuje povratak dok formalno ne abdicira te odlazi u progonstvo, gdje u siromašvu, neljudskim uvjetima, poput razgolićenoga Krista umire.«
Austrijskoga cara za primjer političarima stavio je i papa Ivan Pavao II. rekavši da im treba biti primjer kod preuzimanja političke odgovornosti i služenja u suvremenoj Europi. »Čini mi se da je upravo to ono što ponekad manjka u vršenju određene službe, vlasti, vladanja. Mnogima je to čast, a svako vladanje trebalo bi biti služenje jer Regnare Dei servire est – Božje kraljevanje je služenje. Bez takvoga vršenja vlasti i upravljanja u državi, monarhiji, Crkvi, ne može se govoriti o vladanju, o kraljevanju, o upravljanju, o poštovanju onih kojima smo upravljanjem poslani. Upravo to Regnare Dei servire est dobro je shvaćao i svakako vršio bl. Karlo zajedno sa svojom suprugom službenicom Božjom Zitom.
To znači biti kršćanski vladar, lider, političar i jedino je tako moguće postići svetost na vladajućoj poziciji te se tako itekako može živjeti skromnim, pobožnim i svetim životom, iako je netko vođa najveće tvrtke, vođa najveće države, ili pak papa čitave Crkve«, rekao je duhovnik Bratstva bl. Karla.
Napominjući kako je bl. Karlo bio čovjek i muž vjere, čovjek Božji, po imenu »dragost Božja«, o. Bašić rekao je da je austrijski car već od mladosti bio poznat po djelima ljubavi. Molio je kroz čitav svoj život, dnevno se pričešćivao te na kraju svake euharistije molio Veni Creator. »Molio je jutarnje i večernje molitve Časoslova te dnevno ružarij. Volio je pobožnost Srcu Isusovu i Litanije Blažene Djevice Marije i sv. Josipa, nosio je škapular i bio bratim Bratovštine Naše Gospe. Molio je u postelji, u šetnji, s obitelju, u uredu, u službi, na bojišnici, i poticao sve svoje vojnike na molitvu. Također, kada bi s nekim imao važan sastanak, najprije bi tražio da se zajedno pomole te su ga zbog toga mnogi prozivali i rugali mu se kao crkvenomu mišu, vatikanskomu agentu, papistu«, rekao je o. Bašić i istaknuo da danas treba moliti bl. Karla za sve one koji snose odgovornost za našu Europu, posebice za mir u Ukrajini, da im on bude primjer kako razgovarati, kako sebi umirati, ljudima služiti i za mirom težiti.
