Lako je složiti se da su sadašnja vremena izazovna, kako govori Branka Bartolić, specijalistica kliničke psihologije s Poliklinike »Neuron« pri Hrvatskom institutu za istraživanje mozga, ali to je, smatra, izazov da ljudi postanu bolji.
Branko Nađ je u sveučilišnom listu »Universitas«, koji dolazi u sklopu nekoliko hrvatskih dnevnih novina, razgovarao sa znanstvenicom o posljednje dvije godine u kojima ljudi žive kao u »nekom filmu«, blago rečeno trileru. »Zaista živimo u najstresnijem razdoblju nakon Domovinskoga rata. Utjecaj ove dugotrajne stresne situacije na djecu ponajviše ovisi o tome kako se mi odrasli nosimo s njom.
Ako mi pozitivno gledamo na život i trudimo se živjeti što kvalitetniju svakodnevicu, ako zadržavamo zadovoljavajuću razinu društvene aktivnosti i ne bavimo se katastrofiziranjem, onda će to biti okruženje u kojem naša djeca žive. Na nama kao roditeljima je da stvorimo svojoj djeci, kad god to možemo, pozitivno okruženje za rast i razvoj. Tada ni za djecu nema straha«, poručila je znanstvenica. Upozorila je međutim i na prekomjerno provođenje vremena uz mobitele. »Nijedan živčani sustav ne može normalno obraditi toliko informacija koliko ih modernim komunikacijskim kanalima u današnje vrijeme može primiti. Pitajmo se čemu nam tolike informacije služe i nije li nam potrebniji naš unutarnji mir. U slučaju kad moramo provoditi vrijeme uz ekran zbog posla ili školovanja, treba pokušati svesti to vrijeme na razumnu mjeru te voditi računa o uzimanju češćih pauza. Videokomunikacija zahtijeva od nas veći mentalni rad od komunikacije licem u lice i više nas iscrpljuje. Mogli bismo reći da je naš mozak sretniji kad razgovaramo s ljudima uživo. Isto tako svatko od nas može donijeti odluku da ne koristi mobilne uređaje ili računalo u određenom dijelu dana, najbolje u onom dijelu dana kad je obitelj na okupu. Tada se otvara prostor za normalnu komunikaciju i druženje koje nam svima nedostaje. Još jedna dobra odluka je gašenje profila na društvenim mrežama. Znam da to mnogima zvuči previše izazovno, ali pozivam vas da probate i osjetite se ponovno živima u ovom realnom svijetu.«
U Večernjem je listu Tomislav Krasnec iznio niz razloga zbog kojih je opravdano smatrati da slijedi kriza u opskrbi hranom. Citirao je francuskoga predsjednika Emmanuela Macrona i njegovo stajalište izneseno u Bruxellesu nakon sastanka lidera G7. Rast cijena vidljiv je već sada, a puno veći poremećaji u urednoj opskrbi hranom bit će još vidljiviji za 12 do 18 mjeseci jer Ukrajina zbog ruske invazije ne može sijati proljetne usjeve. A stotine milijuna ljudi unutar i izvan Europe, od sjevera Afrike do Bliskoga istoka, zapravo ovisi o žitaricama iz Ukrajine i Rusije. Sigurnost hrane u njihovu životu ovisi o tome hoće li se u te dvije zemlje na sjeveru Crnoga mora posijati, požeti i izvesti dovoljno žitarica.
Dvije zemlje, od kojih je jedna žrtva agresije, a druga je odsječena od globalnih trgovinskih tokova oštrim sankcijama koje su protiv nje uvedene kao odgovor na njezinu agresiju, Ukrajina i Rusija zajedno, prema podatcima iz proteklih godina, ostvaruju oko 30 posto svjetskoga izvoza ječma, 17 posto svjetskoga izvoza žita, 32 posto svjetskoga izvoza suncokretova ulja. Nadalje, Rusija i Bjelorusija veliki su izvoznici gnojiva, a sankcije stvaraju velike poremećaje i po tom pitanju, što znači da poljoprivredni proizvođači diljem svijeta moraju računati na slabije žetve. Ruska invazija na Ukrajinu pokrenula je seriju katastrofalnih scenarija, kao da se jedna katastrofa naslanja na drugu i tako redom. Osim katastrofe samoga rata, razaranja, stradanja civila, potom i izbjegličke krize, najveće nakon Drugoga svjetskoga rata, tu je i energetska kriza, a onda i sadašnja kriza nesigurnosti opskrbe hranom. Pojasnio je da ta nesigurnost za siromašnije zemlje može značiti nestašice, gladi, a za bogatije poskupljenja prehrambenih proizvoda. Takva promjena u svakodnevnom životu građana može potaknuti političke prosvjede, pa i revolucije, to jest daljnju nestabilnost. Europska komisija očekuje da u EU ne će biti nestašica hrane jer je europska proizvodnja samoodrživa, ali s obzirom na očekivani rast cijena hrane, može biti problema ako si mnogi Europljani više ne mogu priuštiti neke namirnice. Neke mjere, s ciljem da se učinak te krize što više ublažiti, već se poduzimaju i na europskoj i na nacionalnim razinama država članica.
