Od poznanika iz Poljske čula sam za pobožnost klanjanja, adoracije križu u korizmenom vremenu. Prvo sam mislila da je riječ o onome kada se na Veliki petak cijela crkva klanja križu, ali očito nije o tome riječ. Imate li kakvih saznanja o adoraciji križu i je li ta pobožnost pravovjerna?
L. R.
Odgovor na Vaše pitanje pronašli smo u »Direktoriju o pučkoj pobožnosti i liturgiji« Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata i na službenim stranicama »Misionara monfortanaca – Družbe Marijine«.
U »Direktoriju« se kao ispravno opisuje »Štovanje raspetoga Krista« i ističe kako je Veliki petak posvećen »slavljenju muke Gospodnje« i da je to dan »u pravom smislu riječi ‘klanjanja svetomu Križu’«. No dodaje se da »pučka pobožnost voli anticipirati bogoštovno čašćenje Križa«, pa tako »tijekom cijeloga korizmenog luka, petkom – koji je prema najstarijoj kršćanskoj predaji dan spomena Kristove muke – vjernici rado usmjeruju svoju pobožnost prema otajstvu Križa«. »Razmatrajući o raspetom Spasitelju, lakše dosežu značenje beskrajne i nepravedne muke koju je Isus, svet i nedužan, trpio za spasenje čovjeka, a jednako tako shvaćaju i vrijednost njegove sućutne ljubavi i učinkovitost njegove otkupiteljske žrtve.« U nastavku »Direktorij« još dodatno objašnjava da su uobičajeni elementi te pučke pobožnosti pjesme i molitve, geste poput pokazivanja, ljubljenja i ophoda i blagoslova križem, ali tu pobožnost prema svetomu Križu treba vjernicima objasniti i pokazati im »bitnu vezu Križa s događajem uskrsnuća«. »Križ i prazan grob, Kristova smrt i uskrsnuće nerazdruživi su u evanđeoskom pripovijedanju i u spasenjskom Božjem planu.« Na internetskim stranicama monfortanaca p. Miljenko Sušac preveo je »Enciklopedijski priručnik pobožnosti Katoličke Crkve« u kojem ćete moći pronaći »Pobožnost sv. Križu Kristovu: molitve, razmatranja i litanije«, kojima je pribrojen i križni put. U tekstu ćete pronaći mnogo molitava sv. Križu – opata Eckberta (Pozdrav svetomu Križu), o. J. Vlahovića (Molitva sv. Križu), više tekstova sv. Ljudevita Montfortskoga te sv. Ivana Marije Vianneyja. Pronaći ćete i Litanije svetomu Križu koje su prevedene – kako piše p. Sušac – iz »Manuale di Filotea« koji je napisao svećenik Giuseppe Riva, penitencijar iz Milana, a objavljene su s imprimaturom (biskupovim dopuštenjem) 30. siječnja 1897., nakon čega donosi križni put koji molimo cijele godine, ali posebno u korizmeno vrijeme.
Suprug i ja nedavno smo bili kumovi na krštenju, no pojavio se problem kada u župne knjige i na uspomeni nisu stajala imena nas oboje. Župnik je rekao da ne mogu biti dva kuma, no već smo imali iskustvo kumovanja udvoje. Nismo htjeli inzistirati na tome, ali zbunilo nas je to i povrijedilo. Što o tome govore crkveni propisi?
Čitatelji
Govoreći o kumovima na krštenju, Zakonik kanonskoga prava u kanonima 872 i 873 piše: »Neka se kršteniku, ako je moguće, dade kum, čija je zadaća pomagati odraslomu kršteniku u pristupu u kršćanstvo, a krštenika dijete zajedno s roditeljima predstaviti za krštenje i isto tako nastojati da krštenik provodi kršćanski život u skladu sa sakramentom krsta i da vjerno vrši s njim povezene obveze« (kan. 872). »Neka se uzme samo jedan kum ili jedna kuma ili i kum i kuma« (kan. 873). Zbog čega župnik misli drugačije ne možemo suditi, ali razumijemo da vas je to povrijedilo pa biste ga mogli možda pitati je li riječ o zabuni ili nenamjernoj pogrješci u tumačenju. No bez obzira na to tko je od vas dvoje upisan u matici krštenih, vas će krštenik oboje zvati svojim kumovima, a isto tako i njegova obitelj, s kojom ćete prema našim vjerničkim običajima njegovati prijateljstvo i povezanost.
