– Hej, pomozite mi – moj jedini sin, nasljednik svih mojih kredita, valjda je čekao trenutak da u boravku ostanemo samo mi muški – što da darujem mami za Majčin dan?
– Kakav dan?! Pa prošao je 8. mart! – odvali moj otac, a ja skočim na nj kao da mi je u sudačkoj nadoknadi svirao penal:
– Eto, i kako da konačno iziđemo iz komunizma kad i moj otac, »veliki Hrvat«, još slavi »stare blagdane«, možda guta i »29. novembar«! Taj tvoj 8. ožujka, to je Međunarodni dan žena, a Majčin dan, koji je tebi očito nepoznanica, druge je nedjelje u svibnju!
– Pfff… pih! – otpuhne moj otac neargumentirano. – Što se sad ti tu praviš, kad još imamo goblenčić koji si u školi izvezao mamici za Dan žena!
– No, hoće mi tko pomoći? – odvrati nas moj Jurica od daljnjih niskih udaraca. – Doživljavate vi mene?
– Vi sigurno danas u školi ručni rad ne učite? – nastavi djed peckati, sad unuka. – Vi samo »štrikate« po mobitelima…
– Eh, Jurice, da si malo stariji, rekao bih ti… – zaustih i baš u tom trenu otvore se vrata…
– Evo, dečki, došao nam je i Krešica! – klikće moja majčica, već dvoreći »Krešicu«, bratićeva sina, vječnog studenta kojem već gotovo trideseta čupa po vlasima…
– Baš ko naručen! Mi o vuku, a Krešo na vrata i u Majčin dan! – jednom da i mene razvesele gosti. – Evo, sine, Krešo ti je najbolji, najveći dar za Majčin dan! Mislim, svojoj mami je to… – zbunih i oca i sina, i Krešu. – Baš jučer sam čuo vijest da smo mi Hrvati europski rekorderi po tome što najdulje ostajemo živjeti s roditeljima! U prosjeku hrvatski muškarci tek sa 33 godine napuštaju roditeljsko gnijezdo, čak sa šest više nego prosječni Europljani!
– Da, i što onda? Kakve to ima veze s Majčinim danom?! – javi se prznica iz mog oca.
– Kako ne? – uzvratih osmijehom. – Pa 35-godišnji »sinek« u kući, kud ćeš veći dar mami za Majčin dan? Zar ne, majčice, sigurno bi i ti to voljela?
– Znaš, istina je da si se ti malo prerano oženio – izbije majci istina na usta – mogao si još nekoliko godina biti slobodan, i kod nas. Čim si se oženio, odmah si oslabio bez toplog doručka, a i te košulje, aah… svakako su ti ispeglane!
– Eto, što velim, sin u kući najveći je dar današnjim mamama! Tako i ti, Jurice, najveći si dar mami! Lijepo joj daj poljubac i reci da joj je ručak bio super, i bit će joj to dosta i previše! A još su pred tobom desetljeća da budeš »u maminu krilu« do četrdesete, je li Krešo?
– Eh, stric, pa nismo mi baš svojom voljom doma… – ima i Krešo pravo (na riječ). – Kud ćemo »iz krila« kad ne možemo »stat’ na svoje noge«? Kad danas ne možemo ni do stalnog posla, ni do vlastita »gnijezda«? Pa i Klepetan ima bolje uvjete od nas mladih! I bolji medijski tretman! Prije bi i vrane dobile državnu pomoć!
– Je, Krešo – hrabro zvekne moja mama ono što ja tek bojažljivo pomislih – ali ti i sad, čula sam, više živiš kod cure neg’ doma, a dođeš samo kad ti treba čisto rublje i da ne zaboraviš jesti žlicom! Tako da…
– Tako da meni još niste rekli što ću darovati mami! – dignu glas Jurica. – Dajte mi onda bar odgovorite komu će za Majčin dan dati dar onaj kojeg su usvojila dva stričeka, koji ima dva tate?
– Eto ti! – graknu sad otac na me. – Ti meni da sam ja »problematičan« zbog Dana žena?! A ovo? Mi makar takve parove nikad nismo imali, čak ni »crveni drugovi«! A vi sad…
– Pa nemamo ni mi, još…
– Eh, Jurice – iznenadi nas Krešo pa protumači malenomu što mi nismo znali – to pitaj one »mudrace« koji dopuštaju da se djecu zlostavlja po zakonu, tako da im se »ukrade« mamu! Čuvaj mamu, kao i ja svoju!
