U maloj bari digla se velika graja oko »čudnovatog kljunaša«, neobična pomilovanja nepokajanih udbaša. Nema čaplje ni droplje koja svojim krilima nije po površini zalepetala, nema žabe koja nije o tome zakreketala, gotovo pa su se i svi punoglavci ispraznili, a baš svaka roda porodila je poneku novu istinu iz vremena kad se rađala naša država. Jedna ju je baš prvomu predsjedniku u kljunu nosila, druga je u zavežljaju oružje za obrambeni rat prenosila… A prepredeni lisci, u ponešto »apšisanim« crvenim bundama prorijeđene dlake, umiljato nam poručuju kako je ionako »biološki sat učinio svoje pa više nije moguća lustracija« komunista, udbaša, oznaša i drugih velikih riba i hlapova iz »doba pradavnoga«. Jer sve to već se, kao, nataložilo i foziliziralo, pa nemojmo sada nakon tri desetljeća po dnu bare rovariti, dosta nam je vodu na površini mutiti. Hm… običnomu komarcu čini se da čudno radi taj njihov biološki sat? Kad su u pitanju zločinci koje bi trebalo iz mulja izvući na čistac, tad je njih već »odnio biološki sat«. Ali kad su u pitanju antifašistički borci, a još više njihove penzije, eto ih zdravih i čilih na svim najvećim lopočima i najvišim trskama u šašu! Što je tu s biološkim satom?! Pokvario se? Postoje dva? Jer, nekako, čini se da se biološki sat za tu družinu (uvijek rastuću?) prilagođava slično kao onaj za ljetno i zimsko vrijeme. Samo što se za njih kazaljke dvaput godišnje pomiču za cijelu godinu-dvije unaprijed, sve dotle da danas NOB-ovci na svom čelu imaju borca koji je rođen otprilike petnaest godina nakon što je Drugi svjetski rat završio.
A dvogodišnjih bombaša iz ’45, njih imaju cijeli bataljun! Ili je možda i sam rat promijenio svoj »biološki sat« pa potrajao sve tamo do hrvatskoga proljeća? Za neke i dulje, sve do »balvan-revolucije«, kad je crvena petokraka ponovno puškarala?
I što sad? Nije moguća lustracija, već samo frustracija? Zašto? Ako je stvarno kasno »iz javnih služba i političkog života isključiti predstavnike stare vlasti« (to je definicija lustracije), s »čišćenjem baruštine« može se krenuti i od Domovinskoga rata ili eurorezolucije o osudi komunističkog totalitarizma. Pa lijepo s vrhova šaša, rogoza i šiblja – iz vlasti, medija i policije – isključiti sve one koji slave, časte, zagovaraju ili brane crvenu petokraku (ne onu s poznatog piva, premda bi i tu trebalo provjeriti, u pravom starom »milicajskom« duhu koji je i u novijim zagrebačkim tramvajima vidio slovo U na vozačevU prozorU). Ili izmaknuti debele direktorske lopoče svima koji ne priznaju rezoluciju o osudi komunizma. Zar bi to bilo teško, »pograbljati« u kut sve barske kornjače koje u »Oluji« vide išta drugo doli oslobađanje okupirane Hrvatske? Dati im besplatne naočale, edukaciju za usvajanje potrebnih znanja, prije negoli im se dopuste važni poslovi poput predavanja povijesti u osnovnim školama. Sve bi se to još stiglo. Da je volje bolje.
