U vrijeme važnih životnih odluka, duhovnoga sazrijevanja, odabira životnoga poziva i karijere mladi teže samostalnosti, pronalaženju svoje uloge i mjesta u društvu. Ali, neovisno o tome, uvijek se vraćamo svojoj obitelji, roditeljima – po savjet, osjećaj sigurnosti ili jednostavno u toplinu doma. Važnost obitelji ne smanjuje se ni u jednom trenutku u životu. Uvijek ostajemo djeca svojih roditelja i kod njih pronalazimo sigurnost i vodilju, neovisno o tome koliko godina imamo.
Roditelji su naši prvi svjedoci vjere, s njima učimo prve molitve, uz njihovo vodstvo primamo prve sakramente i preko njihove nesebičnosti upoznajemo Boga. Uz neprocjenjivu ulogu oca, majka s djetetom od prvoga dana osjeća posebnu povezanost. Biti majka je poslanje – uloga majke nije samo dati život, nego odgojiti i usmjeriti na životnom putu, dijeliti sebe, svjedočiti predanost i nesebičnost. Osim zemaljske majke, svi smo mi djeca i nebeske Majke. Marija je ona koja okuplja Crkvu, oko koje se Crkva okuplja i koja Crkvu zagovara kod njezina Sina. U tom je smislu ona Majka Crkve i svih nas, Zagovornica, uzor svim drugim majkama, ali i svakomu vjerniku. Preko njezina smo primjera naučili da majčinstvo ponekad uključuje i žrtvu, odricanje, patnju. Majčin dan koji slavimo baš na drugu nedjelju u svibnju potiče nas na razmišljanje o tome što nas Crkva uči o majčinstvu i kako Biblija prikazuje majke.
A u nedjelju 15. svibnja slavi se i Međunarodni dan obitelji posvećen razumijevanju važnosti koju obitelj ima u životu pojedinca, ali i u cjelokupnom društvu. U obitelji se formira čovjek, njegova stajališta i uvjerenja. U zajednici s bliskim, ali često različitim ljudima, učimo o toleranciji, zajedništvu i skladu s drugima, a te se kvalitete kasnije odražavaju na našu cjelokupnu osobnost i interakciju s drugima ostatak života. Kako biti čovjek, vjernik, građanin i prijatelj učimo od roditelja, braće i sestara, baka i djedova. Upravo zato tijekom cijele godine, a osobito u ovo vrijeme blisko Majčinu danu i Međunarodnomu danu obitelji, svaka je obitelj pozvana na slavljenje zajedništva i ljubavi, povezanosti i emocija – svega onoga što ju čini nezamjenjivim dijelom života pojedinca i društva.
Mjesec svibanj posvećen je nebeskoj Majci Mariji kroz svibanjske pobožnosti – molitvu, hodočašća i čašćenja Majke svih nas. Osobine poput poniznosti, blagosti, otvorenosti za pomoć drugima i prihvaćanja Božje volje one su kojima Marija kao Majka Crkve svakodnevno poučava sve ljude ako su otvoreni čuti ih i primijeniti ih u svom životu.
Poniznost je osobina na čiju važnost često zaboravljamo, a ona nas štiti i pruža nam svijest o tome koliko smo zapravo maleni i krhki. U vremenima kada smo uspješni, mislimo da nam nitko i ništa ne stoji na putu, ali baš u takvim vremenima važno je zadržati poniznost i ne uzoholiti se: »Tko se uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizi, bit će uzvišen« (Mt 23, 12).
Blagost prema ljudima i situacijama oko nas daruje nam mir i mirno prihvaćanje svega što u životu doživljavamo. Iako se u početku biti blag čini kao velik izazov, vrlo brzo možemo spoznati da je to ono što nam omogućava bistar um, posebno u situacijama koje na prvu izgledaju kao nerješive. Isto tako, posjedovati moć istinskoga prihvaćanja Božje volje veliko je bogatstvo i nešto što zahtijeva trud. Mnogo je primjera prihvaćanja Božje volje, od toga da netko koga volimo napusti zemaljski život ili da netko tko je dugo bio dio našega života to prestane biti. Ako u takvim situacijama shvatimo da je trenutačni zemaljski život prolazan te da nas čeka zajedništvo u vječnosti, lakše je prihvatiti ono što nam život servira: »Tako i vi sada imate tugu, ali vidjet ću vas opet i srce će vam se obradovati i nitko vam neće oduzeti radost« (Iv 16, 22). Otvorenost prema drugima i samima sebi uključuje iskrenost i davanje sebe drugima, što je i bit našega postojanja. Zbog svih tih osobina Djevici Mariji ne utječemo se samo u svibnju, nego cijele godine.
Svibanj kao mjesec buđenja prirode može donijeti i razbuđivanje našega duha u vjeri i ljubavi. Svibanjske pobožnosti ne bi se trebale očitovati samo u molitvi i ukrašavanju oltara, nego i u pružanju ljubavi i pomoći ljudima oko nas, pri čemu ne očekujemo ništa zauzvrat. U svakom danu imamo vremena makar na minutu zastati, promisliti i zahvaliti na ljubavi koju bezrezervno dobivamo od naše nebeske Majke.
U katoličkom kalendaru svaki dan ima svoga zaštitnika i svoje značenje, pa je tako i svaki mjesec posvećen određenoj pobožnosti. Mjesec svibanj, uz listopad, posvećen je Blaženoj Djevici Mariji. Pobožnost štovanja Djevice Marije tijekom svibnja već je stoljećima prisutna među vjernicima, a Crkva ju potiče. Papa Pavao VI. napisao je 1965. godine encikliku »Mense maio« koju je posvetio upravo Djevici Mariji te je narod pozvao na molitvu za očuvanje mira. U svibnju smo kao vjernici pozvani na posebno štovanje naše nebeske Majke, koje nas istodobno približava Isusu. Tijekom cijeloga svibnja diljem svijeta svakodnevno se slave mise prije kojih se moli krunica i litanije te se pjevaju posebne crkvene pjesme posvećene Mariji. Svibanj je i razdoblje posebnih hodočašća, na koja ljudi kreću kako bi od Marije izmolili milosrđe i zaštitu.
Priredili: A. Bukovac, I. Moslavac, E. Pinter, I. Tomić