Najstariji i najvažniji simbol Pariza jest njegova više od osam stoljeća stara katedrala Notre-Dame, prelijepo zdanje, nezaobilazno mjesto posjeta i hodočasnika i turista. Ona je nadahnula na stvaranje mnogih umjetničkih djela (najpoznatiji je roman »Zvonar crkve Notre-Dame« Victora Hugoa), a u njoj je i veliko blago raznovrsnih umjetnina. No prije tri godine na Uskrsni ponedjeljak, 15. travnja 2019., tijekom večernje mise zbio se gotovo neshvatljiv i iznenađujući događaj – buknuo je plamen koji ju je znatno urušio i oštetio.
O tome je ugledni francuski redatelj Jean-Jacques Annaud snimio film. Nije istraživao uzrok požara, nego je prikazao iskreno i požrtvovno osmosatno spašavanje pariške prvostolnice te niz samozatajnih vatrogasaca koji su u tome sudjelovali. Upotrijebio je i mnoge privatne videouratke i dokumentarne snimke, želeći zadržati dokumentaristički pristup igranomu filmu. Tako je zabilježen i posjet francuskoga predsjednika Emmanuela Macrona.
Ipak, raskošna i zahtjevna produkcija filma podsjeća na stil američkih komercijalnih spektakala. Time je produkcijski sličan isto ovogodišnjemu francuskomu povijesnomu filmu »Eiffel«, o Eiffelovu tornju, drugom najpopularnijem simbolu Pariza.
U filmu su zanimljivi prikazi običnih ljudi koji su u nevjerici gledali plamen i dim te vjernici koji su, potaknuti alarmom, izlazili, ali se i vraćali u katedralu. Simbolički je najizraženija svijeća koju uporno želi zapaliti jedna djevojčica te pepeljasto-siva suza na Gospinu kipu poprskanu vodom.
