Nedavno je u Europskom parlamentu aktualizirano pitanje progonjenih kršćana, o čemu je u Jutarnjem listu pisao i Željko Trkanjec. Najprogonjenija skupina su kršćani, zatim muslimani, pa židovi. Kršćane progone u 145 zemalja, a ateiste u 18 zemalja, rekao je pred zastupnicima Poljak Karol Karski, spočitnuvši da ta informacija nije uključena u konačni izvještaj. U izvješću je navedeno da diskriminaciju i progon pripadnika vjerskih manjina ili manjina na temelju uvjerenja provode razni akteri poput vlada, nevladinih udruga ili oboje. Takva diskriminacija može poprimiti razne oblike kao što su mučenje, masovna zatvaranja ili izvansudski progoni, ali i druge vrste fizičkoga i psihičkoga zlostavljanja.
Dok kršćani diljem svijeta, pa i u Hrvatskoj, nailaze na različite oblike diskriminacije, postoje i hrabri primjeri kršćanske ustrajnosti koji ulijevaju nadu. Slobodna je Dalmacija objavila da je ispunjen stoljetni san u selu Topićima pokraj Baške Vode jer je jedna obiteljska kuća postala mali Božji hram – kapelica Uzvišenja sv. Križa.
»Jednostavno sam osjećala da trebam darovati tu kuću. Ne mogu to nikako opisati nego Božjim pozivom kako bi u njoj napokon zaživjela želja svih nas koji smo se rodili i odgojili u ovom kamenom selu podno biokovskih litica«, rekla je darivateljica svoje rodne kuće Ivana Jurišić rođena Topić. Nešto manje od 90 godina prošlo je od ideje do gradnje četrdesetak četvornih metara prostrane kapelice. Mijenjale su se vlasti i države, općine i gradovi, došli su Drugi svjetski i Domovinski rat, i tako do 2012. godine. Za tu vrijednu tada zubom vremena nagriženu staru građevinu (cijelo je selo pod zaštitom Ministarstva kulture odnosno Konzervatorskoga odjela u Splitu), uskoro je ishodovano rješenje o prenamjeni kuće u sakralni objekt, kasnije kapelu izrađenu po projektu arhitektice Vlaste Marčić. Nedavno ju je blagoslovio baškovodanski pastoralni voditelj fra Filip Budić. »Tijekom svih tih godina tražio se adekvatan prostor. Na tri se lokacije planirala gradnja i tek u ovoj kući moga pokojnoga oca Bariše Topića izgrađeno je ono u što je malo tko vjerovao osim mene«, rekla je darivateljica. Napravljen je maleni trg ispred crkvice, a u samoj kapeli podignut je kor. Unutarnjim crkvenim dijelom dominira veliki drveni križ umjetnika Kažimira Hraste, a u tri manja otvora postavljeni su Botterijevi vitraji. »Gradilo se etapno uz pomoć Općine Baška Voda kao investitora i Splitsko-dalmatinske županije«, rekao je 82-godišnji Ivan Topić, jedan od inicijatora gradnje kapelice, radostan što je doživio i zajedno sa svim Topićima priveo kraju želju koja se rodila i prije njegova rođenja. Posebno se, kaže, raduje što je ta jednostavna i skladna građevina stopljena s okolišem u krilu planine i povremenoj zvonjavi zvona, koje je stiglo iz Italije, s preslice, koja će podsjećati buduće generacije da se u tom kršu krije nešto veliko i važno, misterij života prikazan u dijalektičkoj suprotnosti muke, i umiranja i uskrsnuća. Odgovor zašto je maleno sakralno zdanje pod biokovskim padinama dobilo ime Uzvišenje svetoga Križa, dao je svojedobno povjesničar pokojni fra Karlo Jurišić. U njegovim memoarima stoji da su polovicom 18. st. iz Imotske krajine, točnije Medova Dolca, pred turskim zulumom preko Biokova došla četiri brata Granića. Na mjestu gdje su bili vinogradi nalazi se i špilja i na njoj poveći drveni križ. Stoga od tih vremena do danas 14. rujna slavi se blagdan Uzvišenja svetoga Križa, zaštitnika Topića, stoji u tekstu Mladena Nejašmića.
Zanimljivu je analizu donijela Slobodna Dalmacija iz koje proizlazi da veće prosječne plaće zarađuju radnici bez škole ili s nezavršenom osnovnom školom koji rade u bankama, pomoćnim uslužnim djelatnostima u rudarstvu i tvrtkama koje se bave računalnim programiranjem nego fakultetski obrazovani radnici u ugostiteljstvu, zaštitnim djelatnostima ili putničkim agencijama. Sanja Stapić u tekstu koji donosi i prosječne iznose plaća po zanimanjima napisala je da više zaradi nekvalificirani radnik u djelatnosti računalnoga programiranja nego fakultetski kadar u obrazovanju, djelatnosti zapošljavanja, veterini, gradnji zgrada, pravnim i računovodstvenim djelatnostima, proizvodnji filmova i televizijskoga programa… »To je tako jer je nekad od stupnja obrazovanja, koji u pravilu podiže plaće, važnije u kojoj djelatnosti netko radi i kod kakvoga poslodavca. Vlasnici trgovačkih lanaca koji natprosječno plaćaju svoje radnike nemaju problem s tim da radnike plate za njihov rad, a drugi se vlasnici vode drugačijom logikom i svojim interesima. Tako nije kriv nekvalificirani radnik u pomoćnim uslužnim djelatnostima u rudarstvu ili nekvalificiran radnik u računalnom programiranju i savjetovanju jer zarađuje više od nekih koji rade na mjestima za koje treba diploma, štoviše plaće tih radnika nisu u nikakvoj vezi s plaćama fakultetski obrazovanijih radnika iz dugih djelatnosti, jedino što ih povezuje je činjenica da se njima teško može prehraniti obitelj.«
Prosječna je plaća za zaposlene s visokom stručnom spremom u 2020. prema podatcima koje je objavio Državni zavod za statistiku iznosila 9500 kuna. Najvišu prosječnu plaću od 14 913 kuna zarađivali su radnici s fakultetskom diplomom u duhanskoj industriji, farmaceutskoj industriji 13 724 kune i u zdravstvenoj zaštiti 13 749 kuna. Najnižu su prosječnu plaću od 5625 kuna zarađivali fakultetski obrazovani radnici u pripremi i posluživanju hrane i pića, u zaštitnim i istražnim djelatnostima 6273 kune, u putničkim agencijama 6441 kunu, pravnim i računovodstvenim djelatnostima 7141 kunu…
