Školska godina bliži se kraju i vrijeme je za inventuru. No ne samo za inventuru školskoga uspjeha, nego i zdravlja djece školske dobi. Prema podatcima statističkoga ljetopisa Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo za 2015. godinu u školskoj godini 2014./2015. u osnovne škole upisano je 323 195 djece, u srednje škole 178 661 dijete, a redovitih je studenata upisano 113 441. Za njih je na nacionalnoj razini organizirana preventivna zdravstvena skrb koja je financirana iz državnoga proračuna. Taj oblik skrbi provode timovi školske i sveučilišne medicine, a njihove aktivnosti usmjerene su na sistematske preglede, cijepljenje, zdravstveni odgoj, savjetovanje i skrb za učenike koji imaju poteškoće koje ih ometaju u učenju i ponašanju. Tijekom školske godine tim školske medicine sustavno prati stanje zdravlja djece te uočava rizike za zdravlje. O rezultatima sistematskih pregleda te najčešćim problemima školske djece govori dr. Željka Karin, specijalistica školske i sveučilišne medicine i voditeljica Službe za školsku i sveučilišnu medicinu pri Nastavnom zavodu za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije te predsjednica Hrvatskoga društva za školsku i sveučilišnu medicinu.
Govoreći o specifičnostima i rizicima za zdravlje školske djece i mladih, dr. Karin navodi: »Svakako moram naglasiti da se broj djece na upisu u prvi razred u dobi od 6 do 7 godina od 1998. godine do danas smanjio za više od 8500, što nam potvrđuje stalne negativne demografske trendove prisutne u našoj domovini. Vrijeme upisa u školu i tijek prvoga razreda doba je intenzivnoga tjelesnoga i duševnoga razvoja djeteta pa upis i školovanje ovise o psihofizičkoj, emocionalnoj i socijalnoj zrelosti djeteta.
Postupkom utvrđivanja psihosomatskoga stanja djece dorasle za polazak u prvi razred u Splitsko-dalmatinskoj županiji u prošloj godini od ukupnoga broja pregledane djece zbog razvojnih smetnja odgođen je upis za 8,23 % djece, od kojih je 67,45 % bilo dječaka, a 32,55 % djevojčica. Najčešće smetnje zbog kojih je djeci odgođen upis u prvi razred bile su emocionalne smetnje i nezrelost djeteta za školu.
Mi kao školski liječnici pregledom djeteta na upisu u školu uočavamo zdravstvene poteškoće koje bi mogle biti zaprjeka djetetu u svladavanju školskoga programa, procjenjujemo psihofizičku zrelost djeteta, a u suradnji s roditeljima, učiteljima i stručnom službom škole pratimo napredovanje djeteta tijekom cijeloga školovanja, osobito djece s kroničnim bolestima.
Zajednički nastojimo ukloniti djelovanje nepovoljnih vanjskih utjecaja ili pak prepoznati i liječiti mogući poremećaj tjelesnoga i duševnoga zdravlja djeteta i zato su važni pregledi ne samo na upisu u školu, nego i tijekom školovanja. Kako bismo djeci s teškoćama u razvoju omogućili pozitivne zdravstvene i obrazovne ishode uz očuvanje edukacijskoga i duševnoga zdravlja, potrebna im je obrazovna podrška i edukacija te smo prošle školske godine u Splitsko-dalmatinskoj županiji imali 1,36 % djece s teškoćama u razvoju koja su se školovala u redovitoj školi uz primjeren oblik školovanja.
Procjene o broju djece s teškoćama u razvoju znatno variraju ovisno o definiciji i procjenama invaliditeta, no Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da 5,1 % djece do 14 godina ima umjerenu do težu invalidnost, a 0,7 % djece ima ozbiljne poteškoće za koje je potrebno uključivanje u obrazovni sustav, okruženje koje ih prihvaća i individualna podrška s ciljem što kvalitetnijega obrazovanja. Udio djece s invaliditetom i većim teškoćama u razvoju do 19 godina u Hrvatskoj je 4,8 %, a invaliditet prisutan u dječjoj dobi čini 6,5 % ukupnoga broja osoba s invaliditetom, navodi dr. Karin.
Govoreći o rezultatima sistematskih pregleda kod adolescenata, dr. Karin ističe: »Provodeći sistematske preglede djece i mladih pri upisu u prvi razred, zatim u 5. i 8. razredu osnovne škole, u 1. razredu srednje škole te na prvoj godini studija uočava se da je morbiditet (pobol) populacije o kojoj se brinemo povezan s načinom i stilom života koji s jedne strane dovodi do porasta somatskih bolesti i stanja kao što su povećana tjelesna težina, deformacije kralježnice i refrakcijske anomalije, a s druge strane zbog psihosomatske osjetljivosti te populacije, očekivanja roditelja, zahtjeva okoline i pritiska vršnjaka imamo sve veći broj djece s poremećajem prilagodbe, psihosomatskim problemima, razvojnim teškoćama i smetnjama ponašanja.«
O vodećim problemima i najčešćim poteškoćama djece dr. Karin navodi: »Društvene okolnosti, promjene načina i stilova života tijekom godina dovele su do promjena u pobolijevanju školske populacije i porasta kroničnih bolesti povezanih sa suvremenim sjedilačkim načinom života, konzumacijom ‘brze hrane’, nedovoljnim kretanjem i uporabom elektroničkih naprava. Prateći zdravstvene pokazatelje, vidimo da se povećao broj djece s prekomjernom tjelesnom težinom te smo unatrag petnaest godina u školskoj populaciji imali do 8 % djece s prekomjernom tjelesnom težinom, a danas ih ima do 12 %. Povišeni krvni tlak zabilježen je u 0,5 % do 1,60 % djece. Udio djece s deformacijama kralježnice narastao je sa 4 % na 6,5 %, a one s refrakcijskim anomalijama (smetnjama vida) sa 12,5 % na oko 20 %. Smanjio se broj djece s karioznim zubima, sa 24,5 % na 14 %, što nas i dalje svrstava među najlošije zemlje u Europi s obzirom na zdravlje zubi.
Prosječna visina dječaka u dobi od šest-sedam godina na upisu u školu danas je oko 120 cm, a djevojčica oko 117 cm. Težina je od 20 do 22 kg, što je za dva do tri kilograma i do tri centimetra više nego unatrag dvadeset godina«, ističe dr. Karin.
»Svjetska istraživanja pokazuju da su danas u školskoj dobi najzastupljenije bolesti dišnoga sustava s udjelom većim od 40 %, a do 30 % djece u svijetu pati od neke vrste alergijske bolesti. Bilježi se rast incidencije (novooboljelih) od kroničnih bolesti poput bolesti živčanoga sustava, metaboličkih i autoimunih bolesti. U porastu je incidencija zloćudnih novotvorina, ali sve te bolesti i njihovo liječenje uvelike utječu prije svega na stanje i funkcioniranje djeteta, a posljedično i obitelji i društva.«
Psihosomatska osjetljivost, nekritičnost, povećani zdravstveni i socijalni rizici adolescentne populacije poput uporabe duhana, alkohola, psihosomatskih droga, internetskih ovisnosti, kocke, neodgovorno spolno ponašanje i brza vožnja mogu dovesti do bolesti ili prerane smrti. »Sve je veći broj djece i mladih koji umiru ili trpe posljedice ozljeda, osobito prometnih nesreća kod adolescenata, a svjetski stručnjaci u 2020. očekuju 20-postotni udio ozljeda u ukupnim uzrocima bolesti u djece i mladih. Način na koji adolescenti oblikuju svoj identitet, procjenjuju sebe i druge uz pritisak vršnjaka, pri čemu trenutačne potrebe imaju prednost pred dugoročnim posljedicama, dovodi do emocionalnih smetnja i smetnja duševnoga zdravlja te do rizičnoga ponašanja adolescenata. U porastu su i spolno prenosive bolesti u adolescentnoj populaciji s mogućim trajnim posljedicama neplodnosti, smanjene plodnosti, izvanmaterične trudnoće, rakom vrata maternice, teškim oštećenjima i smrti djeteta te smrti same osobe«, ističe dr. Karin.
»Podatci Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo pokazuju da je prosječna dob stupanja u spolne odnose u Hrvatskoj 16-17 godina. Godine 2015. u Hrvatskoj je bilo 306 poroda maloljetnica mlađih od 17 godina i 826 poroda u mlađih punoljetnica sa 18-19 godina, a mladih djevojaka do 20 godina među ženama koje obavljaju pobačaj na zahtjev bilo je 226. Na žalost ti nam podatci govore da slijedimo negativne svjetske trendove te moramo znati da se potrebe djece i mladih uvelike razlikuju od potreba odraslih i zahtijevaju posebnu pozornost, dostupnost i podršku svih koji se bave djecom i mladima, a prije svega treba vratiti i ojačati ulogu obitelji, koja se nažalost u današnje vrijeme globalizacije, suvremenoga načina života, trke za novcem i uspjehom ili pak borbe za egzistencijom odavno izgubila.
Zdravlje djece i mladih temelj je dobroga zdravlja u odrasloj dobi jer mnoge bolesti odrasle dobi imaju svoje korijene u djetinjstvu i adolescenciji, a zdravlje naše djece indikator je zdravlja Hrvatske«, smatra dr. Karin.
Završetak je školske godine i vrijeme kada se pod povećanim pritiskom pokušava završiti godina bez popravnoga ispita, sa što boljim uspjehom ili naravno uspješno položiti maturu i upisati željeni fakultet. Stoga su roditelji, a i djeca, pod velikim pritiskom. Govoreći o problemima s kojima se najčešće susreće u svojoj ordinaciji, dr. Željka Karin navodi: »Na kraju svake školske godine povećava se broj dolazaka u ordinaciju osobito vezano uz izostanke djece koja pod pritiskom školskih zahtjeva, osobnih želja i želja roditelja za što boljim postignućima izostaju iz škole kako ne bi pogoršala uspjeh iz pojedinoga predmeta ili kako bi kod kuće imali što više vremena za učenje za popravak pojedine ocjene.
Nesklad između mogućnosti, sposobnosti i očekivanja često dovodi do emocionalnih i duševnih teškoća koje narušavaju moguća postignuća i manifestiraju se smetnjama mentalnoga i somatskoga zdravlja u vidu psihosomatskih smetnja poput brzoga i lakoga zamaranja, glavobolja, bolova u trbuhu i prsima, a česte su i vegetativne reakcije u vidu mučnine, povraćanja, vrtoglavice, nesvjestice, enureze, enkompreze, mucanja, tikova i drugih neuroza. Često je školski neuspjeh praćen smetnjama ponašanja, nemirom, impulzivnošću, agresivnošću, negativizmom ili nezrelim ponašanjem za dob, a u višim razredima osnovne i srednje škole lažima, krađom i izostancima s nastave.
Analizirajući podatke savjetovališta u ambulantama školske medine u zadnjem petogodišnjem razdoblju, uočava se da je čak 12,8 % djece osnovne škole, 12,4 % srednjoškolca i 18 % studenta potražilo savjet vezano za teškoće mentalnoga zdravlja, a zbog teškoća učenja u savjetovalište se javilo 22,2 % osnovaca, 12,6 % srednjoškolaca i 3,6 % studenta«, potvrđuje dr. Karin.
Osvrćući se na navedene probleme, dr. Karin savjetuje da je najvažnija podrška i razumijevanje roditelja kako bi se izbjegle posljedice koje dijete može nositi cijeli život.
»Ako su djeca od rane dobi prihvaćena i hvaljena za to što jesu i kakva jesu, i ako roditelji prihvate njihove pozitivne i negativne strane i potiču razvoj njihovih sposobnosti razvijajući im samopoštovanje uz postavljanje jasnih pravila ponašanja i granica, mogu se nadati i očekivati da će turbulentno razdoblje adolescencije proći bez posljedica. Vlastitim ponašanjem treba nastojati djeci usaditi životne i moralne vrijednosti, odgovorno zdravstveno i životno ponašanje jer nije važno samo ono što se govori, nego i kako se ponaša. Djeca nikad nisu bila dobra u slušanju odraslih, ali ih nisu propustila imitirati. U najboljim namjerama za svoje dijete ne treba ostvarivati svoje želje i ambicije jer je svako dijete zadivljujuće u svojoj jedinstvenosti i njegova se jedinstvenost uvelike razlikuje od roditeljske.«
Stoga dr. Karin savjetuje roditeljima: »Nastojte što više vremena provoditi sa svojom djecom i obitelji, slušajte ih što govore, razgovarajte i kod bilo koje teškoće ne sramite se potražiti pomoć.«
