Kako to da je nedavno proslavljeni blagdan Uzašašća u Austriji državni praznik, a u Hrvatskoj – većinski katoličkoj – to nije? Slično je, mislim, i s Duhovskim ponedjeljkom.
Čitateljica
Svako društvo i svaka država na nacionalnoj i lokalnoj razini odlučuje o tome koji će dani biti praznici ili blagdani, pa tako i Austrija i Hrvatska. U nekim je državama doista praksa da se osim važnih dana za državu i narod na svjetovnom području praznicima proglašavaju i neki vjerski blagdani. Rekli bismo da je to u skladu s duhom i prihvaćanjem činjenice da je vjerska baština postala i ostala dijelom ne samo vjerske, nego i kulturne nacionalne baštine koja nije vidljiva samo u materijalnim dobrima (poput katedrala, crkava i samostana, sveučilišnih, muzejskih i drugih zgrada koje su pripadale ili pripadaju Crkvi), nego i u nematerijalnim, to jest duhovnim vrjednotama, kao što je i slavljenje kršćanskih i katoličkih svetkovina i svetaca. Tako je i s kršćanskim vrjednotama i blagdanima Katoličke Crkve i u Austriji i u Hrvatskoj, ali i drugdje. Austrijanci, kao i Nijemci, osim Uskrsnoga ponedjeljka blagdan imaju i na Duhovski ponedjeljak, a Austrijanci imaju i blagdan Uzašašća za sve svoje stanovnike. U Hrvatskoj su državni blagdani i neradni dani isto tako neki vjerski blagdani: Bogojavljenje, Uskrs i Uskrsni ponedjeljak, Tijelovo, Uznesenje Blažene Djevice Marije na nebo (Velika Gospa), Svi sveti, a božićni su blagdani i 25. i 26. prosinca. Lijepo je i u skladu je s našom tradicijom da i neki gradovi ili ustanove koje u njima djeluju (sveučilišta, škole …) neradnim danom i blagdanom za svoje stanovnike ili zaposlenike proglašavaju svoje Dane grada koji su i vjerski blagdani, kao što je to npr. u Splitu na blagdan sv. Dujma i u Dubrovniku na blagdan sv. Vlaha / Blaža. Dobar je to primjer prihvaćanja tradicije i povijesti i drugima jer je kršćanstvo i katolištvo duboko ukorijenjeno u naš narod koji je većinski katolički i stalo mu je do očuvanja vjere i tradicije. No u kontekstu sekularne države u kojoj je Crkva odvojena od države svaka država donosi svoje zakone i pravila, u prihvaćanju svih povijesnih i suvremenih današnjih činjenica, ali se državni praznici i crkveni blagdani ne poklapaju u svemu.
Papa Franjo često zna reći da su mnogi katolici sakramentalizirani, ali ne i evangelizirani. Što to zapravo znači? Čini mi se da se time dovodi u pitanje snaga sakramenata i njihov učinak?
Čitatelj
Nije riječ o dovođenju u pitanje snage i učinka sakramenta, nego je u pitanju riječ o vjernicima koji su doduše sakramente primili, ali nisu – da tako kažemo – praktični vjernici, pa bi ih trebalo i evangelizirati jer u dubini duše još nisu doživjeli ili nisu imali iskustvo osobne vjere i susreta s Bogom. Neki vjernici, premda su primili sakramente kršćanske inicijacije, možda i više njih, ili su primili samo krštenje, ne sudjeluju u sakramentalnom životu Crkve i velik su izazov za crkveni pastoral koji ih treba evangelizirati, privući Kristu, ne samo u Hrvatskoj, nego i u svijetu.
Postoji li razlika između blagoslova i kolaudacije orgulja? Znači li to isto ili postoji razlika između ta dva obreda?
Josipa
Obred blagoslova orgulja uobičajen je ili kod novih orgulja u crkvi ili kod restauracije starih vrijednih orgulja, uz uobičajenu misu nakon koje onda slijedi kolaudacija orgulja, to jest svečano predstavljanje novih ili obnovljenih orgulja s koncertom orguljske glazbe koju izvodi neki vrsni orguljaš.