Nedavno ste pisali ste o basilici minor. Možete li pojasniti kakve vrste bazilika postoje, kako dolazi do njihova proglašavanja i koliko ih ima u Hrvatskoj?
Čitateljica
Kako smo već pisali, u Katoličkoj Crkvi bazilikom se nazivaju neke crkve koje imaju taj počasni naslov i liturgijske povlastice te se razlikuju »basilicae maiores« ili »veće bazilike« i »basilicae minores« ili »manje bazilike«. Veće bazilike su papinske bazilike u Rimu (bazilika sv. Ivana Lateranskoga, sv. Petra u Vatikanu, sv. Pavla izvan zidina i sv. Marije Velike), a manje bazilike su važne crkve ne samo u Rimu, nego i drugdje u svijetu. Istaknuli smo i kako Hrvatska enciklopedija piše da te počasne naslove za manje bazilike od druge polovice 18. stoljeća dodjeljuje papa, a u Hrvatskoj ih imamo više – od kojih su neke i manje bazilike: katedrala sv. Petra i Pavla u Đakovu, katedrala sv. Jakova u Šibeniku, katedrala sv. Stošije u Zadru, katedrala Marijina Uznesenja u Poreču, katedrala sv. Kvirina u Sisku, bazilika Srca Isusova u Zagrebu, bazilika Uznesenja Blažene Djevice Marije u Mariji Bistrici, bazilika Blažene Djevice Marije na Trsatu, bazilika Presvetoga Trojstva u Ludbregu i druge.
Sve su češće glasine o zdravlju Svetoga Oca, kao i mogućem odreknuću od službe. U tom kontekstu spominje se srednjovjekovno papinsko proročanstvo sv. Malahije. O kakvu je proročanstvu riječ, je li ono vjerodostojno?
Ivan B.
O proroštvu ili proročanstvu sv. Malahije već smo pisali – i to vrlo često baš u kontekstu koji i Vi spominjete: bilo da je riječ o mogućoj bolesti nekoga pape ili sljedećim konklavama, ili pak vezano uz pitanje medaljona s portretima papa u bazilici sv. Pavla izvan zidina, kojih više nema puno slobodnih, pa se onda »prorokuje« da će sa zadnjim portretiranim papom doći i smak svijeta ili nešto slično. I u tu se priču onda »uklopi« i priča o irskom redovniku i kasnijem nadbiskupu Armagha sv. Malahiji, koji je rođen 1094. godine, a umro 1148. Ono po čemu je postao poznat – a dobro bi bilo da je među nama vjernicima poznat po svojoj svetosti i gorljivosti za Crkvu – upravo su njegova proročanstva jer je izradio popis papa počinjući sa svojim suvremenikom papom Celestinom III., a na tom se popisu nalaze i »opisna« imena još 112 papa, onako kako ih je on »prorokovao«, pa je na tom popisu kao posljednji papa »Petar Rimljanin« (Petrus Romanus), čiji bi pontifikat koincidirao i završio sa sudnjim danom. Kako to obično biva, taj je njegov popis zbog svoje intrigantnosti predmetom brojnih nagađanja, ne spada u proroštva, a zanimljivo je reći da se kod odreknuća od papinske službe pape Benedikta XVI. odmah pojavilo nagađanje o tome da će papa Franjo biti – posljednji i da je zapravo on »Petrus Romanus«. Sada je pred nama nova »teorija« koju kao vjernici ne smijemo uzimati ozbiljno.
Čuo sam da svećenik na nedjeljnoj misi u jednoj dalmatinskoj župi slavi misu na jednu nakanu, a onda je spomenuo još nekoliko »nevezanih misnih nakana«. Ne razumijem što to znači. Postoji li takva mogućnost ili svećenik čini nešto po svome?
J. V.
Po onome što ste napisali, zaključujemo da je riječ o »kumulativnoj misi« na koju svećenik – ali po strogim pravilima – ima pravo i ne može činiti »nešto po svom«, kako ste posumnjali. Naš crkveni pravnik dr. Slavko Zec protumačio je s kolikom se brigom mora pristupati preuzimanju misnih nakana, a u jednom svom članku spominje i dvije smjernice Hrvatske biskupske konferencije iz 2008. godine u vezi s misnim prilozima: »Jedna se odnosi na rektore svetišta i drugih hodočasničkih mjesta, a druga na tzv. ‘vezane mise’ i ‘nevezane mise’.« Citiramo samo drugu, jer o njoj pitate: »Bilo bi dobro da svećenici odgajaju vjernike da ne naručuju samo tzv. ‘vezane mise’ na kojima će oni biti prisutni i na kojima će se javno obznaniti njihova nakana, nego da daju priloge i za ‘nevezane mise’, koje će ordinarij predati siromašnim svećenicima i poslati u misije.«
