»Izazovom za cijeli svijet« Papinska je akademija za život nazvala doista povijesnu presudu američkoga Vrhovnoga suda od 24. lipnja kojom tzv. »pravo na pobačaj« više nije ustavna kategorija u SAD-u, a sada se otvara pitanje kako će se taj »izazov« manifestirati u Hrvatskoj i njezinu zakonodavstvu kojim je pobačaj, »zahvaljujući« komunističkomu zakonu iz 1978. od kojega se ne odustaje ni danas, dopušten do kraja prvoga tromjesečja trudnoće.
Pozornim iščitavanjem spomenutoga priopćenja, ali i očitovanja američkih biskupa nakon dviju presuda kojim se tretira to pitanje, bjelodano je da Katolička Crkva nije izravno sudjelovala u rušenju prijeporne presude »Roe protiv Wadea« iz 1973. i bilo bi naivno očekivati da će Katolička Crkva bilo gdje u svijetu, pa tako i u Hrvatskoj, ići u političko rušenje zakona koji dopuštaju pobačaj. Zašto? Vrlo jednostavno: niti je Crkva donijela te zakone, niti ih je ikad poduprla, niti su ti zakoni ičim utjecali na crkveno naučavanje da je od prve milisekunde začeća svaki plod ljudska osoba i da ima pravo živjeti. Čak i to što papa Franjo primajući nedavno novoga američkoga predsjednika (inače katolika koji je navodno osobno protiv pobačaja, ali slijedi politiku svoje stranke koja podupire tzv. »pravo na izbor«) nije opomenuo i glasno se zauzeo da mu se uskrati primanje pričesti, možda je za takav sudski epilog bilo providonosno. Iako je u nekim vjerničkim krugovima izostanak Papine izravne osude bio dočekan »na nož«, to se pokazalo razboritim jer bi u protivnom zadrti i ideologijom zadojeni krugovi sada mogli kreirati argumentaciju da je američki Vrhovni sud bio pod pritiskom predsjednika katolika i pod pritiskom poglavara Katoličke Crkve.
Svatko tko bi od Crkve u Hrvatskoj očekivao da izravno uđe u političku arenu i mijenja zakone, pa makar bio vođen dobronamjernim pobudama, mogao bi samo štetiti i nerođenima i Crkvi. Kad je riječ o politici, Crkva »zna s kim ima posla«, kako nekoć tako i danas. Dovoljno je podsjetiti na ono što se događalo 1968. kada su biskupi tadašnje države podnijeli Zakonodavnomu odboru Savezne narodne skupštine SFRJ-a osvrt na Zakon o prekidu trudnoće, koji je bio u pripremi. Naime, tadašnja Biskupska konferencija Jugoslavije odazvala se na javni poziv »da se svi građani i sve institucije mogu uključiti u diskusiju«. No prijedlog biskupa da zdravstveni radnici koji su katolici ne sudjeluju u izvršenju prekida trudnoće »energično je odbijen«, s obrazloženjem da je to »pokušaj miješanja crkve u poslove države, položaj porodice i samoupravna prava građana i institucija, što je nespojivo s načelima potpune odvojenosti crkve od države«.
Iako crkvene institucije ne ulaze izravno u političku arenu i nemaju politički legitimitet tražiti promjenu zakona kojim je pobačaj dopušten, gdje god su takvi zakoni na djelu, kršćani ne miruju. Otkad je u SAD-u donesena presuda »Roe protiv Wadea« održavaju se miroljubivi hodovi za život koji su tek dio pokreta koji uključuje mnogo više od jednogodišnjega izlaska na ulice. To je zahvatilo i Hrvatsku koja također u mnogim gradovima hoda za život, moli pred bolnicama da se odustane od pobačaja, pokreće ozbiljne inicijative i to uz tako snažnu laičku inicijativu da je samo pitanje vremena kada će se u tom smislu dogoditi promjene zakona koji će i u Hrvatskoj početi dodatno štititi život. Američki su vrhovni sudci mogli autonomno donijeti odluku koja će utjecati na zaštitu života nerođenih diljem svijeta, unatoč iznimno velikim političkim i društvenim pritiscima da se to ne dogodi. Ima li takve hrabrosti među hrvatskim ustavnim sudcima?
