Svakoga prvoga vikenda u srpnju u malom mjestu Rudama pokraj Samobora održavaju se Dani rudarske greblice. Kulturno-zabavna manifestacija bogata je sadržajima: maštoviti plesovi folklornih društava, glazbene točke, izložbe, degustacije, radionice, igraonice… Ipak, glavna je atrakcija tih dana rudarska greblica – autohtoni specijalitet, tradicijski kolač, endemska gastronomija doline okružene Samoborskim gorjem.
Provedbenom uredbom 2021/126 Europske komisije od 28. siječnja 2021. rudarska je greblica upisana u službeni registar zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnoga podrijetla (ZOZP). Uredba je obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama Europske unije. Zakonom je, dakle, zabranjeno proizvoditi rudarsku greblicu osim u Rudama te u okolnim selima poput Cerja Samoborskoga, Braslovja ili Kotara. Greblicu štite protokoli sljedivosti te evidencija dobavljača i proizvođača, čime su isključeni prekupci, uvoznici, šverceri… Rudarska greblica ima službenu europsku etiketu posebnosti i vrijednosti.
Rudarska greblica je (pekarski) proizvod od pečenoga, ručno valjanoga, tankoga tijesta, punjena nadjevom od svježega kravljega sira.
Reže se na komade (delce) pravokutnoga oblika visine do 2,5 centimetara. I to je, zapravo, sve. Iako je izrada vrlo jednostavna, a sastav skroman, priča o rudarskoj greblici vrlo je bogata i zanimljiva. Upravo je zbog anegdota i usmenih predaja rudarska greblica postala 29. hrvatski proizvod zaštićenoga naziva u Europskoj uniji. Osim toga, greblica je uvrštena i na popis zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara Republike Hrvatske.
Tradicija priprave rudarske greblice vezana je uz područje poznato po velikom broju rudarskih okna koja su bila bogata bakrenom rudom. Najpoznatiji rudnik bio je »Sveta Barbara«, a prvi pisani dokumenti o rudarstvu toga kraja potječu iz 1528. godine. Eksploatacija bakra bila je izravno povezana s pripravom rudarske greblice. Žene rudara pripremale su greblicu za svoje muževe kao glavno ili jedino jelo. U službenoj specifikaciji proizvoda Ministarstva poljoprivrede piše: »Žene su tijekom godina stjecale i prenosile znanje i vještinu načina priprave tankoga tijesta, nadjeva i izrade rubova. Stečeno znanje i umijeće povezano s proizvodnjom rudarske greblice do danas je zadržano na području mjesta Rude i okolnih sela.«
Tako se kroz opis rudarske greblice u službenim dokumentima zrcale vrijednosti obiteljskih odnosa i estetika kućnih poslova. Promocija takvih žensko-muških odnosa može, za neke, biti iritantna i na rubu političke korektnosti. Oni koji se protive etiketi »domaćica« na poznatim hrvatskim keksima, pa je nasiljem brišu i pretvaraju u »domaćica & menadžerica«, hrvatsku priču o greblici doživjet će, možda, kao provokaciju rodnim stereotipima. No u službenom se listu Europske unije potvrđuje i proširuje važnost i specifičnost ženske uloge: »Danas su mještanke Ruda nositeljice tradicije izrade rudarske greblice te ga čuvaju od zaborava na način da tu tradiciju prenose na mlađe generacije, prvenstveno na svoje kćeri.«
Danas su sva okna u Rudama zatvorena; ostala je samo rudarska greblica kao zaštitni znak i dio kulturne baštine toga kraja. Originalna se receptura greblice sada može obogatiti mljevenim orasima, špinatom, blitvom, koprivom, porilukom, metvicom i naribanom žutom mrkvom. Jasno, E-brojevi, konzervansi, bojila, pojačivači okusa i ostale inovacije prehrambene industrije su zabranjeni. Kulinarski minimalizam u rudarskoj je greblici pretvoren u poslasticu, a umijeće i maštovitost Rudarica potvrda su želje da se očuvaju običaji i skladni oblici međuljudskih odnosa.
