Vrijeme ljetnih odmora razdoblje je opuštanja kako bi se čovjek mogao usmjeriti prema onomu što je bitno. U takvu je znaku i djelić današnjega psalma u kojem piše: »Naša se duša Gospodinu nada, on je pomoć i zaštita naša.« Čovjek na odmoru spreman je usmjeriti se prema Bogu, u kojem je neprolazna nada.
Godišnji odmori… Nisu to razdoblja odgađanja obveza, to su prikladni periodi kada se započete dužnosti jednostavno završavaju. Brojni odlaze na godišnje odmore nakon uspješnoga završetka posla. Kada se sve uspjelo zgotoviti, kada više ne postoji nekakav nedospjeli račun koji bi došao na naplatu, vrijeme je za otvaranje godišnjega odmora. I ne kaže se uzalud da je to godišnji odmor. On je svojevrsna godišnja prekretnica u kojoj se na svjež način može otvoriti nova stranica.
Novu stranicu otvara i psalmist. Njegov odmor nalazi se u jednom tako često potisnutu načinu odmaranja. Odmor je to ne samo tijela, nego i duše. Uspješno tvrdi: »Naša se duša Gospodinu nada.« Čemu se sve može duša nadati? Ljudska duša, u danu razbacana između dužnosti i planova, nadu otvara za Boga. Nadanje psalmista nije u boljem poslu, ni u većoj plaći, ni u uspješnijoj djeci. Njegova je nada položena u Boga. U njem nalazi mjesto počinka. Ima li nekih koji su nadu položili u druga mjesta? A tek koliki su od nade odustali? Psalmist nije zatvorio oči pred nadom. Ona nije nekakva bajka koja bi ga odvela na stranputicu. Nada je za njega stvarna. Psalam nastavlja: »On je pomoć i zaštita naša.« Eto prikladnoga objašnjenja nade u Boga! Tko se nada, u Bogu nalazi ne samo pomoć, nego i zaštitu. Poput lica i naličja, to su pomoć i zaštita. Nada je da Bog pomaže u trenutcima uznemirenosti. I ne samo da pomaže, nego Bog želi dati i zaštitu. Čovjeka želi poput bedema zaštititi da ga dnevne obveze ne unište, nego da i dalje ostane otvoren nadi.
Ljeto tako postaje prilika za otvaranje prema nadi. Počinuti u hladovini imajući oslonac u Bogu. Poći na kupanje i istodobno biti okupan rosom Božje blizine. Tu se otkriva nada. U odmoru koji ima smisla. U odmoru koji ne treba biti produktivan, nego čovjeka otvara da ga ne provede grozničavo. Nema u odmoru vremena za planiranje novih odluka, započinjanja nekakvih dubokih planova. Ništa takvoga. Tijelo bi od novih ideja samo zatreperilo. A sada mu je potrebno nešto drugo. Neka tijelo ne zatreperi nad brigama koje bi najesen mogle uslijediti, nego neka se otvori prema nadi koja je u povjerenju u Boga.
Kaže Ivan Zlatousti dok tumači isti psalam u homiliji O pokajanju i milostinji: »Samo Bog može izliječiti naša srca, on koji je jedini stvorio naša srca i opaža sva naša djela. On jedini ima moć ući u našu savjest, dotaknuti misli, utješiti dušu. A ako ne tješi naša srca, sve što ljudi rade suvišno je i neisplativo. Baš kao što nas Bog tješi i umiruje, čak i ako nas ljudi uvelike uznemiruju bezbrojnim nevoljama, neće nas moći ničim povrijediti jer kada Bog krijepi naše srce, nitko ga ne može potresti.«
Kršćanin je pronašao svoj odmor. Tko može bolje odmoriti dušu, a tako i tijelo, od samoga Boga? Nada je u Bogu, a ne u drugim izvanjskim stvarima. Ima li potrebe tražiti pomoć negdje drugdje? Prvo kršćanin može priupitati Boga! Božje riječi nude utjehu, one otkrivaju drevnu pomoć. Što ako se čovjek nalazi razoružan? Gdje će pronaći zaštitu kada se kući vraća umoran od svih poslova, a sve umorniji postaje skloniji grijehu? U Bogu se nalazi zaštita, Bog prvi daruje nadu za novi početak.
Stoga godišnji odmor postaje u pravom smislu odmor kada ga kršćanin upotrijebi da bi u sebi ražario nadu prema Bogu. Nije odmor nekakav period skupljanja snage da se podnesu poslovne obveze! Odmor ne služi ni da se čovjek udalji od svoje obitelji jer ga umornoga sve više uznemiruje. Odmor u Bogu, u ražarivanju nade, postaje vrijeme kada se na nov način gleda prema svim životnim izazovima, pa tako i prema svojoj obitelji. Čovjek koji odmor nalazi i u Božjoj blizini, koji raspiruje nadu, drugačije gleda i na dnevni posao i na svoju obitelj. Obitelj nikako ne postaje teret niti dosadnjikavi posao iscrpljuje do beskraja. Kada kršćanin u Bogu nalazi nadu, pomoć i zaštita ne prestaju nikada.
Gospodine, naša se duša Tebi nada pa nam pomozi da se zaista otvorimo prema Tvojoj nadi, dopusti da shvatimo jakost Tvoje pomoći i zaštite kako nas ne bi obeshrabrile različite dnevne obveze ni trpljenja koja prolazimo sa svojim bližnjima jer ćemo po nadi u Tebe ostati postojani u vijeke vjekova. Amen.
