Na samo stotinjak metara udaljenosti četiri zvonika crkava, poput jarbola jedrenjaka, u starom dijelu grada Raba – obilježje je po kojem je to otočko mjesto poznato i izvan granica Hrvatske. To je samo dio vidljivoga blaga koje skriva taj lijepi gradić unutar dobro očuvanih zidina, po čijim se uličicama i trgovima može nabrojiti još devet crkava. Osim prepoznatljive vizure, svoju popularnost Rab može zahvaliti i lijepoj prirodi i turističkomu potencijalu – jer već više od stoljeća ljude na taj otok u Kvarnerskom zaljevu privlači modro more, lijepe uvale i fina hrana, ali i status grada koji nosi 2000 godina, još iz rimskoga doba kao Felix Arba, sretan Rab. Otok s osam naselja i desetak tisuća stanovnika nije prenapučen, ugodno je mjesto za život, a po brojnosti i aktivnostima središte otočkih sadržaja jest mjesto Rab.
Nije slučajno zaštitnik mjesta i otoka sv. Kristofor, jer tom se zagovorniku putnika i mornara pridaje zasluga da je spasio otok od opsade, a nekadašnja katedrala još uvijek čuva relikvijar njegove glave. Bilo je ondje nekada i sjedište Rapske biskupije, koja svojom poviješću vodi u prva stoljeća kršćanstva, a da bi se vratilo u prošlost, nije potrebno čitati stare knjige, dovoljna je tek šetnja u tišini starim ulicama… Brzo će – u šetnji kraj kuća s uklesanim grbovima poznatih obitelji ili palače i Kneževa dvora – u misao doći tadašnje pučanstvo, plemstvo i svećenstvo; slike života u tom romaničko-renesansnom biseru koji je živio vrijeme blagodati jer se nalazio na dobrom geografskom položaju. No i Crkva je svojim djelovanjem ostavila važan doprinos, sve do danas…
Središnja rapska župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije, nekadašnja katedrala, sjedište je župe sa 2800 katolika od ukupno oko tri tisuće stanovnika. Nedjeljom se tri mise služe na dva mjesta, a popunjene klupe i vjernici svjedoče koliko im je vjera važna. Prošle je godine s Cresa na mjesto župnika i dekana stigao mons. Mladen Mrakovčić, a župu otprije poznaje jer je ondje već bio župnik do 2009. godine. Mnoge pastoralne inicijative koje je pokrenuo u bivšem »mandatu« ostale su živjeti i kada se vratio. »Prijateljstvom i suradnjom vjernici su mi olakšali povratak. Zanimljivo je vratiti se i primijetiti ljude koji su drukčiji u pozitivnom pogledu, neki su od njih postali aktivniji u Crkvi, mala djeca su narasla, neki su – nažalost – umrli. No u svemu tome nije mi potrebno vrijeme uhodavanja jer sam zadnji put tu bio devet godina pa poznajem ljude, a i oni mene. Kada čovjek ide na novu župu, ima nove izazove, a ja sam ovdje već neke izazove ‘potrošio’. Sada je preda mnom traženje što još mogu dati, a nisam uspio, što Bog želi učiniti u ovoj župi po meni«, govori 57-godišnji župnik mons. Mrakovčić, koji je osim na otocima Krčke biskupije djelovao i u Hrvatskoj katoličkoj misiji Traunreut u Bavarskoj, u Njemačkoj.
U župi je prema statistici ove godine bilo šest krštenja, a isti je broj umrlih, no dosad nije vjenčan ni jedan par. U 2016. godini u maticama je zapisano ovo stanje: kršteno je 23 djece, pokopano je 30 župljana, a 16 bračnih parova je vjenčano. Vjernici se uz svojega župnika, kao i prijašnjega Antona Depikolozvana, rado okupljaju oko brojnih zajednica koje djeluju u župi Uznesenja BDM, osjeća se otvorenost za raznolikost crkvenoga života i karizma. U »drugom poluvremenu« župničke službe mons. Mrakovčić želi naglasak staviti na rad s mladima, ali i ministrantima u vidu buđenja duhovnih zvanja, jer iz župe već dugo nisu imali svećenika. »Budućnost župe je da bude župa manjih zajednica, cilj je da što više ljudi uključimo u te zajednice. Činjenica je da je uvijek premalo ljudi i većinom je ista skupina aktivna, dok drugi gledaju sa strane. Vidim budućnost ljudi koji su uključeni, koji vole svoju župu, osjećaju pripadnost, u malim se zajednicama mogu izreći i rado se okupljaju«, govori župnik s tri desetljeća pastoralnoga iskustva.
U jednom susretu »neformalne« skupine i sami smo sudjelovali nakon nedjeljne župne mise, kada se u sakristiji Rabljani okupe na »terapijskoj zajednici«… U kratkom neizostavnom druženju i razgovoru aktivni župljani razmijene novosti, planiraju sljedeći tjedan i međusobno si pružaju potporu – a sve uz čašicu zdravice, uz koju se čuje puno informacija o župi i životu na Rabu.
Duhovni je pomoćnik u župi od rujna 2016. svećenik Petar Kordić (77), koji je zadnju službu imao u Supetarskoj Dragi, a sada u aktivnoj mirovini svakoga dana služi misu kod redovnica benediktinka u crkvi sv. Andrije te pomaže župniku prema svojim mogućnostima. Najčešće nedjeljom ispovijeda tijekom mise, uskoči župniku obaviti i sprovod, pomaže u blagoslovu obitelji i obilasku bolesnika. »Tu sam tek sedam mjeseci, još se uhodavam. Trudimo se okupiti ljude, važan je kontakt svećenika s narodom da bismo bili narodni svećenici«, napominje Petar Kordić rodom iz Barbata, koji stanuje u kapelanskom stanu u starom dijelu grada Raba.
Đakon Anton Budinić iz Maloga Lošinja na pastoralnom je praktikumu u rapskoj župi dok čeka ređenje u lipnju ove godine te slavlje mlade mise u rodnoj župi. Nedavno je vodio 35 mladih na Susret hrvatske katoličke mladeži u Vukovar, a upravo mu je za to područje pastorala brigu povjerio župnik mons. Mrakovčić. »Suradnja sa župnikom je odlična, zadovoljan sam i sretan jer sam puno od njega naučio, a imao je župnik iskustva rada i izvan Hrvatske. Već sam se ovdje udomaćio, tu mi je postao dom, jer kada putujem u Rab, kažem da idem doma«, govori đakon Budinić, koji je s mladima za Božić obilazio bolesnike, a često s njima odlazi i u Psihijatrijsku bolnicu u Kampor, gdje animiraju misu i posjećuju pojedine odjele.
Uz sestre benediktinke, o čijem boravku u Rabu postoji spomen otprije tisuću godina i koje do danas žive u klauzuri iza zidina na vrhu staroga grada, u župi Uznesenja BDM aktivna je i redovnička zajednica u osnivanju – Euharistijska zajednica službenica Srca Isusova i Marijina. Među četiri sestre, smještene odmah iza župne crkve, ili kako je Rabljani vole nazivati katedrale, jest i s. Gabrijela Dodić, vjeroučiteljica u Osnovnoj školi Ivana Rabljanina, ali uključena i u župnu katehezu u pripremi prvopričesnika te prvašića.
»Vjeroučenici su vrlo otvoreni za Boga i za upoznavanje svoje vjere. Iako žive u današnjim okolnostima koje ni u čemu ne pogoduju rastu u vjeri, pokazuju interes za duhovne sadržaje. Nerijetko mi se događa u školi da su oni ti koji žele više moliti, više pjevati i sami predlažu neke stvari što bi kreativno mogli napraviti. Nastojim ih u školi potaknuti da dođu na susrete u župu. Rado se odazovu na klanjanje i na ispovijed«, ističe s. Gabrijela, koja je ove godine pripremala 23 prvopričesnika. Nastoji im prenijeti ljubav prema euharistijskomu Isusu i Blaženoj Djevici Mariji, upravo ono što i jest karizma Euharistijske zajednice službenica Srca Isusova i Marijina koju je osnovao don Josip Radić. Dok čekaju kanonsko odobrenje već djeluju na području Krčke biskupije i Riječke nadbiskupije s četiri otvorena i dva klauzurna samostana.
Iako statistike pokazuju drukčije, mladosti i života ima na Rabu, nije to baš mjesto tolikih odlazaka, a vjerojatno je tomu dojmu presudilo i to što su mnogi župljani otvoreni životu te je više brojnih obitelji. Dijana i Zoran Dumenčić članovi su obiteljske molitvene zajednice te zajednice bračnih susreta koje djeluju na Rabu te u molitvi ujedinjuju sve žitelje otoka. »Posebnost je obiteljske zajednice što je u početcima kroz nju prošao velik broj mladih ljudi, mahom su to bili i ovisnici koji su poslije pronašli svoj put, neki od njih su izliječeni kroz komunu, neki se i danas muče. Uvijek molimo za njih i osjećamo povezanost i zajedništvo s ljudima koji nisu tu. U zajednici su ljudi otvoreni životu, s brojnom djecom, a to je i nama pomoglo da se još više otvorimo životu«, govori o zajednici u kojoj se prenose duhovna iskustva majka troje djece Dijana Dumenčić (42). Oni su dio te molitvene obiteljske zajednice već 15 godina, a ni za vrijeme trajanja ljetne sezone, kada je puno stresa i užurbanosti na otoku, ne prekidaju svoju aktivnost.
Supružnik Zoran Dumenčić (45), invalid Domovinskoga rata, napominje da je na otoku problem srednja škola jer se uz gimnazijski smjer nudi još tek školovanje za zanimanje konobara, kuhara, hotelijersko-turističkoga tehničara, pa mnogi Rabljani gravitiraju prema Rijeci, Zagrebu i Zadru. »Rab je malen otok, nije baš velika lepeza radnih mjesta, a djeci treba osigurati još više kulturnih i športskih sadržaja, tu smo deficitarni«, naglašava Dumenčić.
No pogleda li se župna ponuda na Rabu, ne može se govoriti o nedostatku sadržaja. Veliko bogatstvo koje župa nudi traži put do srca vjernika. Među onima koji se stavljaju u službu svjedočenja i aktivizma jest i pedijatar Šime Paparić (56), otac triju kćeri. »Puno je neudanih i neoženjenih, kao i parova koji nemaju djece. Kao pedijatar na svom radnom mjestu i u kontaktu s ljudima potičem sve da imaju što više djece. Neki mi kažu da sam dosadan, drugi da sam uporan – ali ja ću i dalje biti takav«, kaže predsjednik Pokreta za život Krčke biskupije i član Vijeća HBK-a za život i obitelj.
Na Rabu organiziraju kateheze, predavanja i tribine, sudjeluju u humanitarnim akcijama, jednom mjesečno slave misu po nakanama za život. Zanimljivo je da za Dan života u veljači roditeljima koji su u protekloj godini dobili dijete šalju čestitku, a angažirali su se i u prikupljanju potpisa i provedbi referenduma o braku, a svake godine na Veliki utorak sa sestrama benediktinkama mole križni put za nerođene. »Jedan od naših ciljeva jest educirati ljude da svako ljudsko biće, bez obzira gdje se nalazi i kakvoga je zdravstvenoga stanja, ima dostojanstvo ljudske osobe koje se mora poštovati«, govori o Pokretu za život koji potaknut kršćanskom ljubavlju želi jačati svijest o daru života Šime Paparić.
Apel mladima otoka da rapska katedrala kao mjesto izvrsne obnove sakralnoga objekta zavrjeđuje i uključivanje ljudi koji će svojim trudom i participacijom obogatiti samo mjesto – upućuje Mario Kordić (65), voditelj župnog zbora i orguljaš kojemu je stalo da njihova župna crkva ne ostane samo vrijedan crkveni inventar, nego mjesto okupljanja ljudi i života. »Želja mi je da u župnom zboru nastavimo njegovati višeglasje kao tradiciju katedrale, ali za to treba ljudi. Sada smo malo ostarjeli i došlo je vrijeme da nas naslijede mlađi«, kaže Kordić, koji je u 60. godini prosvirao klavir, išao je na satove k sestrama klarisama, a sjeća se i kada su rapski zbor vodile te redovnice. On je osnovao i klapu »Kristofor«, za koju kaže da je učinila ključan pomak jer su istisnuli ćirilicu na otoku Rabu – ne kao pismo, nego kao pjesmu. U župi se također trude oživjeti stare napjeve. »Dio glagoljaškoga načina interpretacije opstao je samo u Loparu. Postoji velika želja da se bogata muzička baština naše biskupije vrati na teren jer naši ljudi imaju smisla za glazbu, imaju kromatičnu ljestvicu u srcu«, kaže voditelj zbora, inače ekonomist, koji spominje i orguljaša iz župe Antonija Šarinija koji rado pomogne kada dođe iz Rijeke.
Jedan od primjera uključivanja mladih u župu jest Filip Ribarić (24) koji ujutro pjeva u župnom zboru, a navečer okuplja zbor mladih u kojem svira gitaru, a aktivan je i dio grupe mladih koji se okupljaju petkom na susretima. »Poslije krizme nisam išao u crkvu i onda je jedan dan u moju kuću došao bivši župnik Anton Depikolozvane. Vidio je da sviram gitaru i pozvao me da dođem u zbor mladih. Bilo je to prije dvije godine, sada nas je osam redovitih pjevača i animiramo pjevanjem večernju misu u 19 sati«, kaže Ribarić, koji komentira da na samom otoku i nema baš velike ponude vezane uz tradiciju mjesta. Zaposlen je kao sezonski radnik u slastičarnici, a njegov otac Zoran Ribarić ima svoj obrt te je kao član pastoralnoga vijeća župe zadužen za liturgiju. Objašnjava nam da je središnjoj rapskoj župi zbog maloga broja stanovnika koji žive u starom gradu pripojen i Palit i dio Banjola.
Službu voditeljice međužupnoga Caritasa za svih sedam župa otoka Raba te katehistice i sakristanke u župi Uznesenja Blažene Djevice Marije obavlja Dunja Brnjac (53), zaposlenica u župi. Govori da na otoku nema klasičnoga siromaštva, ali znaju obiteljima s više djece uskočiti kada su u financijskim poteškoćama plaćajući račun za režije ili ratu kredita. »Kako vodim i katehezu za djecu od 3. do 6. razreda, često izrađujemo radove koje u adventu i korizmi prodajemo te prihode usmjerujemo u Caritasov fond za pomoć obiteljima i umirovljenicima slabijega statusa. Imamo dobru suradnju s psihijatrijskom bolnicom pa nam se obrate kada im je potrebna odjeća i pelene za odrasle. Već smo u više navrata dobivali ciljane donacije i prosljeđivali ih njima«, govori Dunja Brnjac, koja je sakristanka već 23 godine i u župi je odmalena, a tijekom nedavne bolesti u njezinim zaduženjima uskočio joj je brat Žarko Vidas, invalid Domovinskoga rata. Kaže da joj je u obitelji za stolom prvi, a u župi drugi dom. Na otoku je poznata i jer poznaje izvorni recept za rapsku tortu. »To je usmena predaja još od časnih benediktinka. Badem je prvi sastav, a upotrebljavamo maraskino umjesto ružina likera«, otkriva dio sastojaka kuharica Brnjac.
Osim po materijalnu, mnogi u župu navraćaju i po duhovnu pomoć, a uz redovito tjedno klanjanje svakoga prvoga petka u mjesecu župne zajednice i pojedinci izmjenjuju se u cjelonoćnom klanjanju. U tu molitvu uključen je cijeli otok, a zahvalnost župi za molitvenu podršku izražava i Duško Matušan Čobi, dragovoljac i predsjednik Udruge veterana Domovinskoga rata Rab, koji zahvaljujući obitelji, vjeri i aktivnosti ustraje u svojem djelovanju. Osim kulturne djelatnosti, već pet godina organizira i hodočašće u Međugorje. »Ide 99 % branitelja s otoka, uvijek bude velik interes. Već sada imamo popunjena sva mjesta za odlazak u studenom, a puno je lijepih svjedočanstava doživljeno tamo. Mnogi su se ispovjedili nakon dugo godina«, ističe Duško Matušan Čobi, koji i organizira predavanja o Domovinskom ratu po rapskim školama.
Na biblijsko-molitvenim večerima ponedjeljkom redovita je Ines Holja (54) koja kao privatna poduzetnica uspije pronaći vremena i za sudjelovanje u župi. »Ponesem sa sobom sve svoje strahove, boli i veselja i dođem na susret naše molitveno-biblijske zajednice. Svatko dobije neku dobru dušu koja ga potakne da krene i uključi se. Tako je i mene prije šest godina jedna moja prijateljica potaknula i otada sam redovita. Tu je moja hrana, ovo me drži iz tjedna u tjedan da mogu kroz tjedan proći sve naše napasti i životne zadaće«, svjedoči Ines Holja i kaže da je život na otoku Rabu lijep, miran i siguran za mnoge. Središnja rapska župa sa svojim se brojnim pastoralnim i molitvenim inicijativama i dalje nastavlja truditi da u svojih mještana pobudi želju da vjeru ne žive samo od nedjelje do nedjelje, nego da u sjedištu nekadašnje biskupije još snažnije bude vidljivo kršćansko svjedočanstvo života u svakidašnjici.
