Početak ljeta donio je prvi toplinski val. Vruće je bilo na kopnu, ali ohladiti se ponegdje bilo je teško i u moru. Na Mljetu i u Dubrovniku zabilježene su rekordno visoke temperature mora – do 30 Celzijevih stupnja. O požarima da se i ne govori. Klimatske promjene tako i dalje mijenjaju životne uvjete na koje su ljudi navikli, ne samo na kopnu, nego i u moru. Pomoć u suočavanju s tim fenomenima u razgovoru su ponudili dr. Ivica Vilibić iz Laboratorija za fiziku mora i kemiju vodnih sustava Zavoda za istraživanje mora i okoliša Instituta »Ruđer Bošković« i dr. Petar Kružić s Biološkoga odsjeka Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
»Klimatske promjene, preciznije dio promjena koje uzrokuje čovjek, u biti su kao kad na štednjaku pojačate kuhalo s recimo 5 na 6. I što će se dogoditi? U slučaju ‘kuhanja’ cijele Zemlje raste temperatura zraka i mora, posljedično raste količina vodene pare u atmosferi, zbog čega ekstremni događaji (nevere, poplave, orkanski vjetrovi, uragani…) postaju još ekstremniji, raste razina mora (zbog širenja jer je toplije more manje gusto od hladnijega), predviđa se porast od pola metra do metar u sljedećih stotinjak godina, otapanje ugljikova dioksida u moru uzrokuje povećanje kiselosti koja razara biljni i životinjski svijet, osobito koralje (u kombinaciji s porastom temperature i razine mora), porast temperature uzrokuje migracije prema polovima (i u moru i na kopnu) biljnoga i životinjskoga svijeta, uzrokuje toplinske valove i sušu, ekstremne požare te naposljetku migracije stanovništva (npr. sirijskomu ratu prethodila je velika suša na Bliskom istoku) i tako dalje. Popis je poprilično dugačak«, pojašnjava dr. Vilibić.
Jadran tako postaje sve topliji, ali uz to i sve slaniji. »U Jadranu se bilježi rast saliniteta i rast temperature. Rast saliniteta uzrokovan je primarno pojačanim isparavanjem u cijelom istočnom Sredozemlju i posljedičnim porastom saliniteta, pri čemu te vodene mase dolaze u Jadran (uvijek su dolazile u Jadran, samo sada nose puno »slanije« more). Uz to, manji dotoci rijeka koji su zabilježeni posljednjih godina (npr. dotok rijeke Po, glavne jadranske rijeke, početkom ovoga ljeta bio je rekordno nizak) također su uzrok vrlo visokoga saliniteta. Oba procesa posljedica su antropogenih klimatskih promjena«, rekao je dr. Vilibić. Svi ti procesi odražavaju se na stanovnike koji obitavaju u ponosnom sinjem moru od kojega mnogi žive, bilo da se bave ribarstvom, marikulturom ili turizmom.
»Živi svijet Jadrana općenito ima dvostruki problem s čovjekom jer ondje se događa prelov ribljega fonda, npr. ribe je sada tri puta manje nego prije šezdesetak godina. Primarno porastom temperature dolaze nove vrste iz toplih mora, a neke autohtone vrste, osjetljive na navedene promjene, nestaju, odnosno povlače se prema sjevernomu Jadranu, koji je općenito najhladniji dio Jadrana (u dubljim slojevima i zimi)«, upozorio je dr. Vilibić.
Iako temperatura hrvatskoga mora oscilira, primjetan je trend zagrijavanja, a to se negativno odražava ne samo na doživljaj kupača koji bi se skokom u more željeli rashladiti zbog velikih vrućina, nego i na morske organizme.
»Povišene temperature mora nisu novost od ove godine jer prisutne su zadnjih 30 godina. Nisu sve godine iste. Recimo prošla je godina imala blaže temperaturne anomalije, a ova bi (s obzirom na to kakav je početak ljeta) mogla biti dosta izražena. Povećanje temperature mora negativno utječe na morske organizme dosad umjereno toploga Jadranskoga mora. Stradavaju sesilne (prirasle) vrste bentoskih organizama (organizmi pričvršćeni za morsko dno), a vagilni (pokretni) organizmi pomiču se u dublje hladnije dijelove. Pozitivno utječe samo na pojavu invazivnih tropskih vrsta koje dolaze većinom iz Crvenoga mora (lesepsijske vrste)«, objašnjava dr. Petar Kružić s Biološkoga odsjeka Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Kako to već biva, neki su manje, a neki više pogođeni tim procesima. Najviše stradavaju oni koji se, jer su takvi kakvi su, ne mogu premjestiti nekamo drugamo pa ostanak na istom mjestu znači smrt. »Uz sesilne vrste poput spužava, koralja i mahovnjaka stradavaju i alge, posebno crvene inkrustrirajuće. Kod svih tih vrsta zabilježen je pomor zbog povišene temperature mora do 40 metara dubine. Navedene skupine organizama ne mogu pobjeći u veće dubine gdje je more hladnije pa dolazi do nekroze tkiva zbog bakterija, kao i do nedostatka hrane (promjena u sastavu ili kompletnoga nestanka zooplanktona).
Dugoročne prognoze kako će se povećanje temperature mora i zraka odraziti na živi svijet Jadrana ne postoje, no kako kaže dr. Kružić, ne će biti dobro za bioraznolikost Jadrana. »Bit će sve više masovnih smrtnosti spužava i koralja, pogotovo u koraligenskoj biocenozi (nalazi se na čvrstoj podlozi od 25 do 70 metara dubine, prosječno u Jadranu) koja je najranjivija kod klimatskih promjena i zagrijavanja mora. Smanjit će se broj domaćih vrsta, a postupno će ih zamijeniti tropske, invazivne vrste. Dio bentoskih organizama uginut će i zbog anoksije koja dolazi zbog bakterijske razgradnje mukusa nakon cvjetanja alga. Moglo bi se dogoditi da podmorje Jadrana postane jednolična ‘pustinja’.«
Na pitanje pak je li moguće očuvati životne uvjete u Jadranu onakvima kakvi su dosad bili dr. Kružić odgovara: »Više nije moguće. Došli smo u fazu kada se više ne možemo vratiti na staro stanje klima na Jadranu. Jadran se ubrzano mijenja i samo se možemo moliti da takve promjene budu što manje štetne za bioraznolikost.«
Klimatske promjene globalni su problem koji ne poznaje granice, međutim rješavati ga se mora ne samo globalno, nego i lokalno. Dr. Ivica Vilibić smatra: »Nitko od nas, pa ni Hrvatska – jer smo premali u odnosu na svijet – ne može spriječiti klimatske promjene. To se mora dogoditi na razini cijeloga čovječanstva. Da je to moguće svjedoči pridržavanje Montrealskoga protokola iz 1987. kojim je zaustavljeno ispuštanje u atmosferu spojeva štetnih za ozonski omotač. Posljedično, omotač se gotovo u cijelosti obnovio tridesetak godina kasnije. Znači, moguće je, no s obzirom na događaje u svjetskoj geopolitici, nisam optimist da će se to dogoditi u skoro vrijeme. Dapače mislim da će se zbog rata u Ukrajini emisije stakleničkih plinova i posljedično klimatske promjene i pogoršati. No nadajmo se da će se ljudski rod jednoga dana opametiti.«
Omiljena je dječja zabava na plaži lov i prikupljanje (koje često znači ubijanje) stvorenja koja obitavaju u moru: ribica, račića, puževa, ježinaca, zvjezdača ili školjkaša. Od nepotrebne patnje i smrti ta stvorenja može zaštititi jedino roditeljski odgoj jer je dijete upućeno na to da ulovljenu životinjicu vrati u more, a ne da ju muči ili ubije. Zato život, nalazio se on i u takvom malom biću koje zakon ne štiti, nije dan da ga se smo tako uništava, a posebice ne radi zabave i hira. Kako Katekizam Katoličke Crkve uči, protivno je ljudskomu dostojanstvu zadavati životinjama uzaludne patnje, kao i rasipati njihove živote. Odnos roditelja prema stvorenju i životu kao takvomu utjecat će na to kakav će odnos prema tomu izgraditi njihova djeca. Naposljetku čovjekov odnos prema stvorenomu upućuje i na njegov odnos prema Stvoritelju. Zahvaljuje li čovjek na tom daru i čuva li ga razumno se koristeći njime ili ga uništava neosjetljiv na patnju ostalih stvorenja? Dijete koje je naučilo poštovati život i čuvati ga odrast će u osobu koja će ga znati zaštititi, osobu kojoj će zakon biti zapisan u srce, a ne puko slovo na papiru.
Sveta Stolica žurno pristupa zaštiti klime
Stalni promatrač Svete Stolice pri UN-u nadbiskup Gabriele Giordano Caccia 6. lipnja generalnomu je tajniku UN-a predao instrument kojim u ime Države Grada Vatikana pristupa Okvirnoj konvenciji UN-a o promjeni klime (UNFCCC) te će u najkraćem roku zbog pravnih zahtjeva Pariškoga sporazuma predati i instrument pristupanja tomu sporazumu. Time Sveta Stolica kani pridonijeti i pružiti moralnu potporu naporima svih država da surađuju u skladu s njihovim zajedničkim, ali različitim odgovornostima u učinkovitu i primjerenu odgovoru na izazove koje klimatske promjene donose čovječanstvu i zajedničkomu domu. Ti izazovi, kako se ističe, nemaju samo okolišnu važnost, nego i etičku, društvenu, ekonomsku i političku jer prije svega utječu na život najsiromašnijih. Odgovarajući na pitanje iz enciklike »Laudato si’« kakav svijet želimo ostaviti djeci, Sveta Stolica izražava želju da Konvencija i Pariški sporazum pomognu u promicanju snažne konvergencije o hitnoj potrebi za promjenom smjera, odlučne odluke da se napusti prevladavajuća »kultura odbacivanja« u zamjenu za »kulturu skrbi« za naš zajednički dom i njegove stanovnike, sada i u budućnosti. Čovječanstvo posjeduje sredstva za izvršavanje te promjene, što zahtijeva istinsko obraćenje, pojedinačno i zajedničko, i odlučnu volju da se krene tim putom, kako je rekao Papa u poruci za COP26 u listopadu 2021. To će podrazumijevati prijelaz prema cjelovitijemu i integrirajućemu modelu razvoja, temeljenu na solidarnosti i odgovornosti.
Što Papi znače oceani?
Papa Franjo u enciklici »Laudato si’« poziva sve da poslušaju vapaj Zemlje i vapaj siromaha. Piše i o oceanima koji u sebi sadrže silnu raznolikost živih bića, od kojih su mnoga još nepoznata i izložena raznim prijetnjama. Papa upozorava na negativne posljedice nekontroliranoga izlova ribe, kao i selektivnoga ribolova u kojem se baca velik dio ulova. Kao posebno ugrožene navodi morske organizme koje su ljudi skloni zanemariti, poput nekih vrsta planktona koji imaju važnu ulogu u morskom hranidbenom lancu i o kojima ovise i vrste koje nam služe za hranu. »U tropskim i suptropskim morima nalazimo koraljne grebene, koji se slobodno mogu usporediti s velikim šumama na kopnu jer su utočište za oko milijun vrsta, uključujući ribe, rakove, mekušce, spužve i alge. Mnogi su koraljni grebeni danas opustošeni ili izloženi nezaustavljivu propadanju. »Tko je pretvorio divni morski svijet u podvodna groblja lišena života i boja?« upitao je papa Franjo.
