Desetak godina na Youtubeu je dostupan dokumentarac Haralda Meldala Eija »Paradoks rodne jednakosti« u kojem je norveški novinar o temi tzv. rodne teorije intervjuirao znanstvenike s uglednih norveških sveučilišta, ali i »politički nekorektne« istraživače s uglednih američkih i britanskih sveučilišta, među kojima su i znanstvenici s Cambridgea. Projekt »Obitelj i mediji« preporučuje dokumentarac za zajedničko gledanje roditelja i djece da bi se razumjelo u kojoj su mjeri »rodne teorije« znanstveno neutemeljene.
Naime, središnja je premisa rodne ideologije da su razlike između muškaraca i žena društveno i kulturološki uvjetovane. Očite, biološke razlike, poput različitih spolnih organa ili fizionomije tijela prema tim shvaćanjima ne igraju nikakvu ulogu, a to je ujedno »teorijska baza« koju kao »rezultate istraživanja« u norveškom dokumentarcu u intervjuima predstavljaju »politički korektni« norveški znanstvenici i sveučilišni nastavnici. Druga strana u dokumentarnom filmu – ona neposlušna – upozorava da je vrlo opasno govoriti isključivo o društvenom faktoru koji oblikuje različitosti muških i ženskih ponašanja i afiniteta. Nemoguće je, napominju, isključiti biologiju kao, zapravo, puno snažniji faktor u takvoj jednadžbi. Ta skupina znanstvenika tvrdi da se razlike između djevojčica i dječaka mogu uočiti već u njihovim ponašanjima tijekom prvih tjedana života. Nadalje, dječake će puno više zanimati mehanički predmeti i stvari, igrat će se s autićima, a odbacivat će lutke. Djevojčice će puno više promatrati lica i geste odraslih te će češće izabrati lutku umjesto autića.
Već ponašanja u dobi novorođenčadi zapravo isključuju teorije o društveno uvjetovanim ponašanjima muškaraca i žena. To znači da je i izbor profesije dijelom uvjetovan biologijom, a ne unaprijed određen društvenim normama koje određuju što je tipično muško, a što tipično žensko zanimanje. U razvijenim i ekstremno egalitarnim i liberalnim društvima, kao što je norveško, dolazi zapravo do društvenoga paradoksa. Muškarci i žene doista imaju više mogućnosti u izboru zanimanja koja ih doista zanima, što nije slučaj u siromašnijim zemljama. Stoga više muškaraca radi u profesijama kao što su računalstvo, više žena u zanimanjima poput sestrinstva, što aktivisti u zapadnim zemljama zapravo lažno predstavljaju kao društveni prijepor i »rodnu nejednakost«.
