Umjetna su sladila tipičan proizvod industrije straha. Vlasnici patenata slatkih kemikalija, uz pomoć marketinga zastrašivanja, proglasili su šećer »bijelom smrću« i uplašenoj naciji ponudili rješenja: aspartam, acesulfam, sukralozu, saharin, neotam i ciklamate. To su sintetska sladila iz ponude prehrambene industrije koja nemaju kalorije, nemaju nikakvu nutritivnu vrijednost, ali varljivom slatkoćom podražuju okusne pupoljke na jeziku.
Osim što se pojavljuju na tržištu kao derivat induciranoga straha, umjetna sladila izazivaju niz zdravstvenih poremećaja. Najnoviji dokaz o štetnosti umjetnih sladila objavili su francuski znanstvenici u britanskom medicinskom časopisu (BMJ 2022, 378, e071204). Riječ je o opsežnoj studiji koja je obuhvatila gotovo 104 tisuće ljudi (80 posto žena). Praćenje njihova svakodnevnoga menija i zdravstvenoga stanja trajalo je dvije godine. Stoga su zaključci istraživanja čvrsti, a upozorenje važno: konzumacija umjetnih sladila izravno je povezana s kardiovaskularnim bolestima.
Znanstvenici zapravo već godinama objavljuju studije o štetnosti umjetnih sladila; povezuju ih s povišenim tlakom, upalama, gojaznošću, poremećajima krvožilnoga sustava, narušenim zdravljem crijeva…
Posebno je odjeknula važna studija objavljena u časopisu »Nature« (Nature 2014, 514, 181) u kojoj su znanstvenici pokazali da umjetna sladila uzrokuju pojavu bolesti koju bi, zapravo, trebali spriječiti – šećerne bolesti! Čini se da upozorenja nikada dosta, pa su tako, eto, istraživači elitnih francuskih institucija pokazali da je nemali broj srčanih i moždanih udara povezan s uporabom sintetskih sladila.
Umjetna su sladila prilično »skup zalogaj«. Više od 23 tisuće vrsta proizvoda širom svijeta zaslađeno je tim kemikalijama: bezalkoholna pića, grickalice, slatkiši, mliječni proizvodi, brza hrana… Ukupan godišnji promet sladilima na globalnom tržištu premašuje 7 milijardi eura. Milijuni su ljudi svakoga dana izloženi djelovanju umjetnih sladila, sve su popularniji različiti »light« ili »diet« proizvodi – slatki, ali bez šećera. Svaki ugostiteljski objekt besplatno nudi tablete acesulfama ili aspartama pokazujući tako (znanstveno neutemeljenu) brigu za zdravlje svojih gostiju.
Najnovijom se francuskom studijom ne tvrdi da je konzumacija bijeloga rafiniranoga šećera zdrava ili nezdrava, nego se upozorava da sintetske zamjene za šećer nisu dobra alternativa. Slatki prehrambeni aditivi ili kolekcija E-brojeva, poput E-950, E-952, E-954 ili E-961, nisu proizvod iz liječničke ordinacije, nego su pripravljeni u laboratoriju, sintetski su plod suradnje organskih kemičara i prehrambenih tehnologa. Nažalost, mnogi su ljudi nasjeli na marketinšku priču o zdravoj hrani bez šećera. Prestrašeni fatalnim optužbama i zdravstvenim prijetnjama, odustali su od slatkoga ploda s polja. Šećer je, zapravo, zdrava namirnica, ali samo ako se rabi umjereno. Uvjereni da ta vrlina nije potrebna pri konzumaciji umjetnih sladila, ljubitelji slatkoga neoprezno pretjeruju u umjetnom okusu slatkoće.
Takvo odricanje od derivata iz šećerne repe ili trske i naivno prihvaćanje industrijskih rješenja nije samo estetski poraz, nego je, dakle, i rizik za zdravlje. S povećanim brojem istraživanja i objavljenih znanstvenih studija, čini se, zdravstvena sigurnost umjetnih sladila sve je manja.
