Prva hrvatska akademska kiparica Mila Vod (Wod, Wood), pravim imenom Ludmila Woodsedalek, rođena je u Budimpešti 18. studenoga 1888. Diplomirala je 1912. na Višoj školi za umjetnost i obrt (Akademija likovnih umjetnosti) u Zagrebu, a studijski boravila u Parizu i u Pragu. Vrativši se u domovinu, bila je likovna pedagoginja u Učiteljskoj školi u Petrinji, postavši jedan od simbola »Petrinjske likovne moderne«, u Učiteljskoj školi u Karlovcu te u Zagrebu u današnjoj Osnovnoj školi dr. Ivana Merza.
Oblikovala je portrete u skulpturi, medalji i reljefu. Autorica je više nadgrobnih spomenika u Zagrebu, Petrinji i Karlovcu te spomenika Stjepanu Radiću u Petrinji (1936.), čime je postala prva autorica javnoga spomenika u nas. Spomenik su četnici minirali 1991., a 2004. bio je restauriran i vraćen. Među više stotina njezinih radova poznati su njezini reljefi u velikoj čitaonici stare zgrade NSK-a, uz ostalo Platona, Aristotela, Sokrata i Pitagore.
U Karlovcu je 1934. osnovala Katoličku umjetničku radionicu. Bila je članica katoličkoga ženskoga Društva sv. Katarine u Petrinji i Trećega reda sv. Franje. Za vrijeme NDH vodila je Odjel za umjetnost Katoličke akcije, a nakon rata imala je atelje u Nadbiskupskom dvoru na Kaptolu, skrbeći se o umjetničkom uređenju crkava.
Velik je broj njezinih radova sakralne tematike, mnogih namijenjenih sakralnim prostorima. Izradila je oltar u Božavi na Dugom otoku, kipove svetaca za franjevačku crkvu u Zagrebu, brončani kip sv. Ivana Krstitelja kod Duge Rese. U kapeli Corpus Domini u Zagrebu na Trešnjevci vodila je uređenje interijera i postavila dva svoja kipa: Srca Isusova i Srca Marijina. U velikoj opatijskoj crkvi Marijina Navještenja prema njezinim je nacrtima podignut 1954. pokriveni kameni glavni oltar na četiri stupa. U svetištu Gospe Sinjske izradila je »Put križa«, a u svetištu Majke Božje Lurdske reljef »Isus ozdravlja kćer Jairovu«. Izradila je voštanu masku sv. Eufemije u Rovinju te posmrtne maske sluge Božjega fra Ante Antića i bl. Alojzija Stepinca, nakon čega je Titu napisala pismo u kojem piše o Stepinčevu čovjekoljublju i ljubavi prema neprijateljima.
Ova velika umjetnica, hrabra i pobožna žena, moliteljica krunice, umrla je u Zagrebu 18. listopada 1968. Njezinim imenom prozvana je ulica u Petrinji.
