U Molitvama vjernika, kao službenoj molitvi Crkve, mi se spominjemo pojedinačno ljudi za koje želimo moliti. To mogu biti svećenici ili državni poglavari, naši članovi obitelji ili prijatelji, bolesni ili stariji, ljudi u nevolji, pa čak i oni koji su već preminuli. Zapravo, možemo moliti za sve ljude svijeta, ali prirodno je da ćemo prvo moliti za one koji su nam blizu i koje poznajemo.
Možemo moliti nasumično za nekoga Kineza kojega ne poznajemo, ali je bolje moliti za ljude iz svojega susjedstva. Nije prikladno moliti apstraktno, tj. da »izmišljamo« za koga ćemo moliti, nego bismo se trebali truditi prepoznati stvarne potrebe svojih bližnjih.
Kada primijetimo da je naš brat ili sestra loše volje, molit ćemo Boga da ga razveseli; kada naš prijatelj dobije lošu ocjenu, moliti ćemo se da ju ispravi; kada vidimo da se netko ozlijedio, pomolit ćemo se za njegov oporavak. Tada Bog može i nas pozvati da tim ljudima pristupimo i pomognemo im.
Kada su Isusovi učenici došli pred njega s molitvom za gladne ljude koji su ih slijedili, on im je odgovorio: »Podajte im vi jesti.« On je njihovu molitvu pretvorio u zadatak. Tako Bog i naše molitve prima i uključuje nas kao svoje suradnike u njihovo ispunjenje.
Molitva nikad ne bi smjela biti bježanje od odgovornosti. Netko će moliti Boga za one koji su gladni kako ih on ne bi morao nahraniti. Ali baš suprotno, molitvom Bogu mi činimo korak prema onima koji su u potrebi, izražavamo svoju brigu za njih, i trudimo se pridonijeti ostvarenju onoga za što smo molili.
Onda kada odlučimo moliti za nekoga, a ne znamo što mu je potrebno, što si sam želi ili što je najbolje za njega, dovoljno je jednostavno reći njegovo ime i to popratiti nekom dragom molitvom, u nadi da će Bog pomoći toj osobi tamo gdje mu je to najpotrebnije.
Često se i u molitvama vjernika u crkvi samo nabrajaju oni za koje molimo a da se ne govori posebna nakana. Npr., kod vjenčanja jedan od zaziva molitve vjernika glasi: »Za rodbinu i prijatelje ovih zaručnika i za sve koji su im bili od pomoći, molimo Gospodina!« Time se daje sloboda Bogu da odgovori na molitvu i usliši ju po svojoj volji.
Ipak, preporučljivo je u te molitve uključiti određenu nakanu. U navedenom primjeru, za one koji su pomagali zaručnicima, mogli bismo nastaviti molitvu i reći: »… molimo Gospodina: da ih on nagradi / da im i dalje nastave pomagati / da njihova pomoć utvrdi zaručnike u međusobnoj ljubavi / da svi postanu međusobno prijatelji.
Mogućnosti su bezgranične. Imamo slobodu izraziti koju god nakanu smatramo dobrom. Jedini je uvjet da se i radi o nečemu dobrome. Jasno je da ne možemo i ne smijemo moliti za nešto loše. To bi bio grijeh. U tradiciji Hrvata znalo se reći: »Grijeh je moliti da susjedu umre krava.« Na isti način, Bog će odbaciti molitvu u kojoj tražimo osvetu, poraz, bolest ili bilo kakvo drugo zlo.
Pomoći će nam ako molimo zajedno s drugima, jer tada ćemo imati sigurnost da je naša molitva dobra i da Bog čuje i prima naše nakane.
Anđelko Katanec
