Kako bi se došlo do likvidnosti odnosno dovoljno novca da bi se zadovoljile sve osnovne potrebe, nužno je da prihodi budu veći od troškova. Jedan od načina je da se smanje troškovi. Uz smanjenje troškova povezana je vrlina – nenavezanost. Navezanost može biti na razne stvari, može biti na osobe, posao, ugodu itd. No u slučaju upravljanja troškovima jedna od važnijih je nenavezanost na stvari.
U Americi postoje tvrtke koje se bave uslugom kojom pomažu ljudima da se oslobode od prenatrpanosti stvarima. To nije nimalo lak posao. Razradili su cijele programe koji traju dulje da bi pomogli ljudima. Uz stalne reklame na televiziji, privlačne kataloge, kulturu koja potiče da se stalno nešto kupuje i gdje je ljudima najdraže provesti slobodno vrijeme u trgovačkom centru umjesto u prirodi s najmilijima nije lako odoljeti takvim napastima. U današnjem svijetu gdje je sve lako dostupno lako je upasti u stupicu »sindroma hrčka«. Ljudi koji imaju taj sindrom obično žive u neredu, kupuju stalno nešto novo, pogotovo ako vide da je predmet na akciji, primaju stvari koje im drugi daruju, i sve stvari koje dobiju ili kupe zadržavaju makar im te stvari ne trebaju. Nakon nekoga vremena dođu u stanje prenatrpanosti i kaosa. Kad žele očistiti nered, ne mogu to učiniti jer nemaju dovoljno prostora za sve stvari koje posjeduju, a navezanost im onemogućuje da se riješe stvari, odnosno da ih bace, doniraju ili prodaju. Takve su situacije vrlo stresne i čovjeka dovode u stanje zabrinutosti, frustracije i jada. Čovjek zbog navezanosti na stvari trajno gubi mir.
Takvo ponašanje prekomjerne potrošnje izaziva i velike troškove. Kupuju se stvari koje su nepotrebne, samo zato što su na popustu. Može se dogoditi da se i zbog natrpanosti stvarima i ne zna što se ustvari posjeduje pa se kupuje dvostruko. A kada bi se kupovalo samo ono što je uistinu potrebno, troškovi bi bili puno manji te ne bi trebalo ulaziti u dugove. Kada bi ljudi bili nenavezani na stvari, mogli bi nešto i prodati što im ne treba te tako ostvariti dodatan prihod.
Kako bismo se osjećali kad bismo išli na put i u kovčeg spremili najvažnije stvari koje posjedujemo. Što bi se dogodilo kada bi se taj kovčeg putom izgubio? Kako bismo se osjećali? Jesmo li navezani na stvari ili smo slobodni od robovanja stvarima koje posjedujemo?
