Blagdan svetoga Josipa, vjernoga hranitelja Isusova i djevičanskoga zaručnika Marijina, upravo se zahvaljujući Stepincu od 1939. godine, u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji, slavio kao zapovijedani. Stepinac je u Zagrebu osnovao i župu svetoga Josipa, koja je službeno otvorena 1937. godine, točno 250 godina od slavne odluke Hrvatskoga sabora da Josip postane zaštitnik Hrvatske. Bio je odredio da se u Zagrebačkoj nadbiskupiji slavi blagdan zaštite svetoga Josipa na 3. nedjelju po Uskrsu.
Rekli smo da je Josip bio Isusov hranitelj i Marijin zaručnik, no kardinal Stepinac shvaćao je njegovu ulogu u Božjem planu kao oca i muža. U jednoj propovijedi o svetom Josipu upućuje znakovito pitanje: “Zar nije (Josip) pravi, iako djevičanski, muž Presvete Djevice? Zar nije on, iako ne tjelesni, a ono ipak u duhovnom i pravnom smislu otac Isusa Krista? Zar nije on glavar Svete obitelji? Zar nije on poput Majke Božje, iako ne na isti način, stvarno i djelotvorno poslužio utjelovljenju Sina Božjega?” Za našega blaženika Josip je najveći svetac odmah poslije Djevice Marije jer je bio Isusu najbliži.
Zanimljivo je sjetiti se da je Alojzijev otac bio Josip. Nesumnjivo je već u roditeljskom domu stekao pobožnost prema sv. Josipu, i gledajući svojega oca zaključivao o Isusovu zemaljskom ocu. Josipa rese vrline pravednosti, marljivosti, skromnosti, ali čini se da Stepinac u njemu iznad svega cijeni krjepost ljubavi: očinsku prema Isusu, odanu prema Mariji i poslušnu prema Bogu. U tome se najbolje očituje i blaženikova pobožnost prema svetcu, za koju postulator Stepinčeve kauze mons. Juraj Batelja kazuje da je “obilježena ljubavlju prema Crkvi, obiteljskomu životu i osobnomu posvećenju”. Nama je to pouka da se sv. Josipa najbolje štuje ako gajimo ljubav za Boga, obitelj, Crkvu.
Mnogo je primjera iz života blaženoga Alojzija Stepinca u kojima je došla do izražaja njegova pobožnost prema svetomu Josipu. Na radnom stolu držao je sliku sv. Josipa. Svakodnevno je molio i redovito prikazivao mise u čast svetomu Josipu za umiruće. Vrijedna je i njegova knjiga propovijedi prema litanijama svetoga Josipa u kojoj posebno razmatra svaki zaziv iz litanija. To njegovo djelo pravi je teološki udžbenik o životu, krjepostima i zagovoru sv. Josipu. U propovijedi na svetčev blagdan 1956. u Krašiću kardinal Stepinac preporučio je svim vjernicima, uključivši i sebe, da se svakoga dana “barem kratko molitvicom zazove svetoga Josipa”.
Slobodno zaključimo da je kroz pobožnost prema sv. Josipu i sam kardinal Alojzije Stepinac uspio čuvati i voditi Crkvu u Hrvatskoj u mnogim iskušenjima i pridružiti se zboru svetih, koji s neba zagovaraju našu domovinu. I on je uz Josipa svetac zaštitnik Hrvatske.
A. Katanec
