»Mračni turizam« fenomen je posjećivanja mjesta strašnih događanja koja su ostala zapamćena bilo u lokalnoj bilo u nacionalnoj povijesti. Primjerice, u rang »mračnoga turizma« može se ubrojiti i donedavno vrlo popularno posjećivanje nuklearne elektrane u ukrajinskom Čornobilju, zatim posjećivanje mjesta na kojem se nasukao brod »Concordia«… Neki čak i posjet nekadašnjim koncentracijskim logorima na području današnje Njemačke, Austrije, Poljske i Rusije također smatraju vrstom »mračnoga turizma«.
U Hrvatskoj je »mračni turizam« gotovo nepoznat pojam. Tek nedavno pojam je u znanstvene okvire, na primjeru kolektivnoga sjećanja na zbivanja u Drugom svjetskom ratu među stanovnicima Istre, u hrvatsku znanost uveo Metod Šuligoj koji je na toj temi doktorirao na Hrvatskom katoličkom sveučilištu. Projekt »Obitelj i mediji« pozabavio se također pitanjem »mračnoga turizma«. Uzbuđenje koje izaziva posjet mjestima strašnih događaja u prošlosti, pojašnjavaju iz »Obitelji i medija«, sličan je osjećajima koje izaziva gledanje horor-filmova. S jedne strane »mračni je turizam« opravdan ako je motiv posjeta nekomu mjestu poput koncentracijskoga logora učenje i nove spoznaje o stvarnim zbivanjima koja su prethodila takvu događaju. No postoji i loša dimenzija »mračnoga turizma«. »Doći na mjesto na kojem se srušio zrakoplov znači baviti se jeftinom i površnom znatiželjom. Takva vrsta turizma može se nazvati ‘morbidnom’, zaista ‘mračnom’«, upozoravaju iz »Obitelji i medija«. »Ako doista želimo proživjeti intenzivne emocije, možemo otići na koncert, u kino, u kazalište ili u adrenalinski park. Zašto ‘višak energije’ ne bismo iskoristili i za volontiranja među ranjivima i potrebitima? Postoji li veće uzbuđenje od pomaganja drugima? Zašto se ne bismo usredotočili na križ, ondje gdje je za nas Isus pobijedio smrt?« pitali su se iz »Obitelji i medija«.
