Božić je. Vrijeme je novoga liturgijskoga vremena. Vrijeme iščekivanja je završilo. Ono što se očekivalo, nastupilo je. Poput zaključka, reče na sve to evanđelist Ivan: »U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše u Boga, i Riječ bijaše Bog.« I na kraju ta Riječ postala je tjelesnim Bogom kojega se slavi na današnji dan.
Riječi su tako jednostavna stvar. Govor ili zapis razumljiv drugomu čovjeku. Početak prvoga razumijevanja. U grčkom izvorniku na kojem je zapisano Ivanovo evanđelje pojam »riječ« ima puno šire značenje od onoga u hrvatskom jeziku. No nije ni hrvatsko značenje riječi zanemarivo. Riječ iz Ivanova evanđelja je u jednini. Jedna riječ, možda čak i jednosložna, ništa komplicirano, ništa što bi trebalo prijevoda ni tumačenja, bijaše Bog. Može to biti i jedno obično slovo, slovce, nešto potpuno jednostavno. Ali samo jedna, nema ništa viška, nema tumačenja, nema obrazloženja. Bijaše Bog.
Nasuprot jednoj jednostavnoj riječi stoji čovjek. Tko bi se od ljudi uspio izraziti po jednoj riječi? Komu bi jedna riječ, slovce, bilo dovoljno da se izrazi? Pa ni pojam »riječ« ne upotrebljava se toliko često u jednini koliko u množiti. Ljudske riječi: govor, a ne glas; pisanje, a ne jedan zapis; roman, a ne pojam… Sve je u množini. Kada čovjek o sebi govori, upotrijebit će riječi – epitete, hiperbole, metafore – nebrojeni su primjeri kako bi se izrazio što učenije. A Bog: on bijaše Riječ. Jednina. Bog o sebi skromno govori, on o sebi ne piše, ne sklada, ne sastavlja drame. On ostaje Riječ.
Božić je stoga jednostavan blagdan. Nema gromoglasan početak niti ga najavljuju fanfare niti ima kojekakve uvodničare. Ništa. Bog je Riječ. Jedna riječ, slovce, nešto što, kada se izgovori, biva odneseno vjetrom. U opasnosti je da bude zaboravljeno. Možda je zbog toga Božić tako prepun lampica, blještavila, drečavih pjesama. Čovjek je u strahu da ga zaboravi. Prikriva ga mnoštvom riječi jer je on samo Riječ. Priprosta jednina nasuprot obilja množine.
Evanđelist Ivan poslao je snažnu simboliku kada je na početku Evanđelja ustanovio da Riječ bijaše Bog. Srušio je u svim budućim naraštajima zidove koji su lepršavim slatkorječivim izrazima zamaglili put do jednostavnosti Boga. Isus se nije rodio u velikom dvoru. Nije imao ni skupocjenu kolijevku. Njegova kolica nisu bila markirana. Već je na rođenju zaboravljen. Odbili su ga u ondašnjem hostelu. Šapat njegova rođenja snažno govori: »Riječ bijaše Bog.« Na svetkovinu Božića ne treba razmišljati ni o darovima, ni o ukrasima, ni o borovima, ni o pjesmama, ni o lampicama, ni o odijevanju, ni o objedima, ni o proslavama, ni o pićima, ni o gošćenju: u jednostavnoj špilji, zaboravljeni od svijeta, nalaze se Josip, Marija i malena Riječ koja je postala Bogom. Obiteljska toplina u stisku ruke uz ljudske riječi: »Imamo jedni druge.«
Izabrani prvi redak Evanđelja Ivan Zlatousti suprotstavio je ljudskoj taštini: »Ako pitate ljude zašto rasipaju toliko zlata i što znači njihov veliki trošak, čut ćete od njih da to nije nizašto drugo nego da se ugodi narodu. Oni koji vole novac ili vino ili žene imaju uz svoju bol zadovoljstvo, iako kratko. Ali oni koji su zarobljeni ovom strašću, žive život neprestano ogorčen i lišen uživanja jer ne dobivaju ono što iskreno žele, mislim pri tom, na slavu od drugih. Stoga se njihovo stanje uma ne zove slava, već nešto lišeno slave – taština – tako su to zvali stari. Poput kazališne maske, izgleda izvana sjajno i ljupko, a iznutra je šuplja. Premda su maske ljepše od prirodnih lica, nikada ne mogu privući nekoga da ih voli.«
Svetkovina Božića prilika je za stanku. Sada se kršćanin može osloboditi od riječi i poslušati Riječ. Bog je po Riječi pokazao da se i u jednostavnosti može doći do punine. Njegova je Riječ osokolila čovjeka da se ne boji biti jednostavan. Nema ništa pogrješnoga u jednostavnosti, dokle god je iskrenosti. Bog je po Riječi iskreno ljudima pokazao put življenja. Nije se omotao u šareni celofan da bi se na taj način zamaskirao i prikazao darom. Riječ je Tijelom postala. Sasvim jednostavno. Mogao bi kršćanin štošta naučiti od te jednostavnosti. Manje bi se posvetio razmišljanjima kako se pred drugima pokazati, a više bi prigrlio ono što ima. Oslobodio bi se što drugi o njemu misle, a započeo život kako je Isus svojim primjerom pokazao.
Gospodine, kada nam nedostaje Tvoje jednostavnosti, daruj nam samo
jednu riječ, svoju Riječ, koja više od svega što možemo nabrojiti progovara
za sve vijeke vjekova. Amen.
