Nema toga tko ne bi umio prepoznati anđela po obilježjima kakva se vjekovima viđaju na likovnim prikazima: po raširenim krilima, blještavim haljinama i mladenačkom licu. Mnogi će baš zbog toga previdjeti da je glavno obilježje anđela upravo – nevidljivost. Nije riječ tek o posljedici njihove čisto duhovne naravi: i u samom se izvještaju o postanku svijeta njihova prisutnost može tek naslutiti. Neki su mudraci u toj biblijskoj šutnji prepoznavali oprez svetoga pisca koji nije htio pobuditi praznovjernu znatiželju. No svaki dobar književnik zna da je više od pola njegova umijeća šutnja što napinje pozornost. Potvrdit će to i činjenica da redci koji dolaze mnogo nakon Knjige Postanka čitatelju nude da zaviri čak i u zbivanja koja postanku prethode.
Tako Mudrost u Mudrim izrekama govori o Gospodinu: »Kad je stvarao nebesa, bila sam nazočna, kad je povlačio krug na licu bezdana.«
Baš pred taj prizor promatrača dovodi i grafika »Pradavni« Williama Blakea, slikara, pjesnika i mistika rođena u Londonu 1757. Na slavnom je djelu, naime, vidjeti starca koji iz svjetlokruga zaogrnuta oblacima nad bezdanom širi – šestar. No upravo biblijski redci otkrivaju da nije Gospodin tek onaj kojega se motri, nego i onaj s kojim se motri. Ako se promatrač povede za riječima svetoga Pavla, u Mudrosti s čijega gledišta i sam promatra Tvorca zaodjenuta oblakom Duha Svetoga prepoznat će drugu božansku osobu: Sina. A tada će mu se rasvijetliti i posvemašnja tama koju je Blake ostavio ispod svakoga od trinaest različitih otisaka »Pradavnoga«: tek po Riječi koju šalje Otac stvorenjem će se ispuniti bezdan neba i zemlje.
Na zemlji je blaženi Petar Hadrijan Toulorge, Blakeov suvremenik, proveo tek 36 godina, koje su jedva ostavile vidljiva traga u rodnoj mu Normandiji. Mladi se norbertinac, naime, većinu svojega redovničkoga života morao skrivati pred terorom Francuske revolucije, u tajnosti slaveći mise iz misala koji je sam prepisivao i u ruhu koje je sam prekrajao. Kada su ga vlasti konačno uhitile – slabo se, kažu, zakrabuljio u ženu – zatajio im je kratkotrajni bijeg na otok Jersey koji je prethodno poduzeo i tako izbjegao giljotini. No duh svetoga stida nije mu dao mira: nekoliko dana kasnije svoj je prijestup odlučno priznao sudcu. Teško je shvatiti kako je onaj koji se pribojavao progona s radošću prigrlio mučeništvo; no lako je razumjeti zašto je onaj koji se zakrivao šutnjom jasnije zablistao od Riječi. Baš poput anđela.
