Poštovani! Poznato je da boja liturgijskoga ruha ima svoju poruku, smisao i značenje. Na tragu spomenutoga, zašto je papa u miru Benedikt XVI. pokopan u misnici crvene boje? Ako se dobro sjećam, i papa Ivan Pavao II. pokopan je u crvenoj misnici. Zašto se za pokop rimskoga biskupa bira upravo crveno liturgijsko ruho? Nakon umirovljenja papa Benedikt XVI. živio je okružen pažnjom i blizinom tajnika, suradnika i posvećenih laikinja iz zajednice »Memores Domini«. Molim Vas za pojašnjenje što je to zajednica »Memores Domini«? Postoji li ta zajednica izvan Italije ili Vatikana? Zahvaljujem na odgovoru.
Marijan
Liturgijske smo boje, njihovo značenje i simbolizam već tumačili u ovoj našoj rubrici pa nema potrebe (barem ne ovaj čas) ponavljati ono što smo već pisali. Podsjećamo da puno više možete doznati u »Živom vrelu« (2006, br. 7). Zato ukratko samo odgovaramo na pitanje vezano uz crvenu boju i pogrebe papa onako kako ih je protumačio, prigodom pokopa pape Benedikta XVI., vatikanist Ulrich Nersinger. On ističe da papa Benedikt nije pokopan s palijem i pastirskim štapom (jer više nije bio »na vlasti«), ali je pokopan u crvenoj misnici jer je to boja s kojom se ukapaju pape. Crvena boja podsjeća ponajprije na Kristovu muku i na krv koju je prolio, ne samo on, nego i mučenici, pa je na neki način i ona simbolična: papa je kao Kristov namjesnik na zemlji spreman prihvatiti žrtvu, pa i mučeništvo. Osim toga, crvena je boja vatre ili ognja Duha Svetoga, pa i svećenici koji sudjeluju na papinu pogrebu nose crvenu liturgijsku odjeću. Prema izvorima koji su nam dostupni, pape su nekada nosili bijelo i crveno liturgijsko ruho, a crvena je boja bila liturgijska boja tugovanja sve do 15. stoljeća, pri čemu su je pape zadržali, a nakon svetoga pape Pavla VI. crvena je boja uobičajena kod ukopa papa.
Drugi vatikanski koncil »ne govori o kanonu boja, ali se može reći da i danas postoje rubricistička pojednostavnjenja, kojima se suprotstavlja raznolikost kulturne baštine i razvoja«, piše mons. dr. Ivan Šaško, dodajući da se danas »ponovno u govoru o liturgijskoj odjeći na prvom mjestu nalazi funkcija«. Dr. fra Ante Crnčević pojašnjava: »Crveno u sebi nosi značenje životne snage. Još u najranijim vremenima borci i ratnici svoja su tijela bojili u crveno kako bi pred protivnikom istaknuli svoju životnost i snagu. Ponegdje su se i tijela pokojnika premazivala žarkom crvenom bojom – kao znak nade u neumrlost života.« Upravo je kršćanstvo dalo snagu i drugo značenje toj boji koja je prihvaćena i prigodom papina ukopa. »Odabir crvene boje za određena slavlja u kršćanskoj liturgiji počiva na još istančanijim značenjima. Iako se uz crvenu boju vežu hrabrost i neustrašivost, crvena boja u simboliziranju kršćanskoga mučeništva oslanja se na crveno koje je znak preobrazbe. Kao što kovina u ognju postaje žarkocrvenom da bi bila podložna preobrazbi i zadobila željeni oblik, tako i čovjek treba podnijeti put mučnoga ‘taljenja’ kao put preobrazbe. (…) Kristova prolivena krv postala je otkupiteljskom, pomirbenom: čovjek je od roba pred Bogom zadobio dostojanstvo sina. Krv mučenikâ znak je iste preobrazbe. S vjerom prihvaăeno mučeništvo posvjedočuje da prolivena krv biva shvaćena kao uzdarje za već darovanu preobrazbu u Božje sinovstvo.«
Zajednica »Memores Domini« laička je katolička udruga čiji članovi žive prema krjepostima, to jest zavjetima siromaštva, čistoće i poslušnosti u sklopu katoličkoga pokreta »Comunione e liberazione«, a cilj im je, kao što kaže i njihovo ime, sačuvati sjećanje, trajnu memoriju na Krista. Uz papu Benedikta XVI. bile su četiri zavjetovane vjernice laikinje koje su mu uz osobnoga tajnika mons. Georga Gänsweina pomagale u njegovu svakodnevnom životu – od pripreme obroka preko liturgijskoga ruha do primanja gostiju i pripreme misa.
