Mališan je posjetio djeda. Našao je kornjaču i počeo ju promatrati i diviti joj se. Istoga časa kornjača se uvukla u svoj oklop i dječak je uzaludno pokušavao štapićem ju izmamiti van. Djed, koji je sve to promatrao, spriječio ga je da dalje muči životinju: »To je pogrješno. Dođi, pokazat ću ti kako se to radi«, reče i ponese kornjaču u kuću te ju stavi pokraj peći da se ugrije. Za nekoliko minuta, kad se kornjača ugrijala, ispružila je glavu i noge iz oklopa i počela hodati prema dječaku. Djed će na to: »Nikada ne pokušavaj nekoga prisiljavati na nešto. Samo ga nastoj grijati svojom dobrotom i tada će se taj od neprijatelja pretvoriti u prijatelja.«
Ta priča podsjeća na iskustvo dvojice prijatelja. Kad su hodali po obližnjoj planini, bilo je hladno. Koračali su po smrznutom snijegu. Pričali su o nekim životnim pojavama pa se tako dotaknuli i nekih ljudi iz svojih obitelji i poznanika. Prijatelj je pripovijedao da je s jednom osobom bio u dobrim odnosima, ali jednom se nešto poremetilo. »Osjećao sam«, kaže, »da se drugi sve više udaljuje. Nema više bliskosti. Odnosi među nama su se ohladili. Nismo se više posjećivali, a s vremenom ni pozdravljali.« Nastavljali su hodati, a jedan od njih će: »U meni su se postavljala pitanja: Što učiniti? Da se i ja udaljim? Sve više razloga opravdalo mi je stajalište da se i ja trebam ohladiti. Bila je to velika kušnja.« Nakon nekoliko koraka i kratkoga razmišljanja nastavio je: »Vidiš, ta situacija slična je ovom mjestu. Snijeg je, sve je smrznuto. Što misliš da sad još i bura zapuše? Što bi bilo?« »Bilo bi još hladnije. Još bi više steglo«, odgovori drugi. »A da se pojavi sunce?« nastavio je dalje. »Što bi se tada dogodilo?« Prijatelj mu kaže: »Bilo bi toplije.« »Ako je ne znam kako hladno«, energično doda on, »sunce bi malo-pomalo otapalo led.«
Duboka je poruka slike koju je upotrijebio. »Što si učinio?« – »Sad je sve kao i nekad prije. Opet smo prijatelji.« Kako se to dogodilo? Premda se ta osoba udaljavala, shvatio je da ipak ima izbor. Odlučio je poći u njezinu kuću. Razgovarali su dugo. Osjećao je da su ozdravljali. I da se led otapa! O kako malo treba, samo malo sunca s neba, da se ruka pruži ruci, da u miru žive puci.
