Gradnja sjemeništa na Šalati započela je g. 1927., a prvi sjemeništarci uselili su se g. 1928. Gimnazija, u sklopu sjemeništa, počela je s radom šk. god. 1929./30. Kompleks je dovršen 1931. sa 453 prostorije, 1183 prozora i 818 vrata. Sjemenište i crkva pripadaju Međubiskupijskom sjemeništu s Interdijecezanskom gimnazijom, a nalazi se između župa sv. Petra iz Vlaške ulice i sv. Ivana Krstitelja iz Nove vesi.
Zgrada crkve u svojem donjem dijelu ima kriptu sv. Antuna Padovanskoga. U nju se ulazi ispod uzlaznoga stubišta za gornju crkvu kroz prostrano predvorje u kojem su postavljeni kipovi sv. Antuna Padovanskoga i sv. Josipa. Za vrijeme održavanja misa predvorje služi za boravak i igru manje djece. U dvoranskoj crkvi s betonskim gredama na stropu, koje drže statiku gornje crkve, u povišenom svetištu postavljeni su mramorni oltarni stol, mramorno svetohranište, drveni ambon, svećenička sjedala, raspelo i kipovi Srca Isusova i Blažene Djevice Marije. Tamo se nalazio prvobitni hrastov rezbareni i pozlaćeni oltar napravljen prema skici slikarice Line Crnčić u izvedbi arhitekta Vinka Rauschnera koji je na prvoj misi 3. prosinca 1933. posvetio nadbiskup Anton Bauer (oltar je propao). Na začelnom zidu postavljena je slika L. Crnčić s prikazom sv. Antuna i biskupa Bauera koji u rukama drži maketu sjemeništa. Crkvena dvorana ispunjena je s dva reda klupa, a na bočnim zidovima postavljene su novije slike križnoga puta. Povišeni dio za pjevače i glazbenike nalazi se u začelnom dijelu.
Sjemeništarci prate euharistiju pjevanjem ili to rade zborovi okolnih župa u vrijeme školskih praznika. Tiskaju časopis »Glas sa Šalate« kojim prate aktivnosti u sjemeništu, gimnaziji i Crkvi. U glasniku su opisana svjedočanstva vjere, putovanja i hodočašća, susreti, duhovne obnove, koncerti i ostale aktivnosti koje interesiraju mlade ljude vjernike. Mise su nedjeljom u 11, a radnim danima u 18.30 sati.
