Premisa od koje u raspravu o pobačaju kreću njegovi zagovornici često se zasniva na ideji da se pobačaj čini u ime ženskoga zdravlja i slobode. Projekt »Obitelj i mediji« prikupio je rezultate više međunarodnih istraživanja koja pak tvrde suprotno – pobačaj ni na koji način ne pridonosi zdravlju žene i njezinoj boljoj društvenoj afirmaciji. Istraživanja tako pokazuju da u zemljama koje prema pobačaju imaju liberalno stajalište ne postoji korelacija između uvođenja pobačaja kao oblika »zdravstvene usluge« i smanjenja smrtnosti žena tijekom trudnoće.
Nadalje, pobačaj ne može biti jedino rješenje u slučajevima maloljetničke trudnoće, napominju iz »Obitelji i medija«, jer su se u tom smislu na duge staze daleko korisnije pokazale edukacija i informiranje. Razvijeno odgovorno seksualno ponašanje samo po sebi vodi do manjega broja neželjenih trudnoća. Također, istraživanja koja je razmotrio projekt »Obitelj i mediji« pokazuju da postoji snažna korelacija između odustajanja od pobačaja i djelovanja okoline. Drugim riječima, 85 posto žena koje su razmišljale o pobačaju od toga su odustale nakon što su u svojoj neposrednoj okolini dobile konkretnu potporu za svoje dijete. Tako je aktivistica jedne od vodećih čileanskih organizacija za život Veronica Hoffman rekla: »Pokazalo se da ni jedna žena zapravo ne želi pobaciti. Njezin problem nije dijete, nego okolnosti s kojima se mora suočiti nakon spoznaje o trudnoći.« Čin pobačaja, o čemu se također u medijima šuti, na majkama ostavlja duboke ožiljke, upozoravaju iz »Obitelji i medija«. Trećina žena koje su učinile pobačaj u nekoj je kasnijoj fazi svoga života bila suočena s nekim oblikom posttraumatskoga stresa, ali i osjećaja krivnje, srama, pa i prijezira vlastite osobe. »Pitanje koje želimo ostaviti na promišljanje: Treba li pobačaj biti jedini mogući ‘lijek’ za suočavanje s neželjenim ili rizičnim trudnoćama ili je to samo prividno jedina opcija koju nameće pritisak javnosti?«, zaključili su iz »Obitelji i medija«.
