Preslikavanje, toniranje i – pozlata. U tih nekoliko koraka uobičajeno se sažima proces stvaranja ikone, od komada drva do povezivanja nekoliko jarkih boja u smislenu umjetničku i duhovnu cjelinu. A baš tim putom pošli su i vjeroučitelji Splitsko-makarske nadbiskupije na tečaju ikonopisanja koji je u samostanu fra Ante Antića u Splitu održan od 24. veljače do 10. ožujka. Vjeroučitelji su ikonopisanje upoznali ne samo kao fenomen koji pripada tradiciji istočnoga kršćanstva, nego i kao jedan od načina meditiranja uz Sveto pismo. Tako je proces ikonopisanja u sklopu višednevnoga tečaja prožela molitva, ali i promišljanje u šutnji. Vjeroučitelji su ikonopisali likove Isusa, Majke Božje, sv. Josipa, arkanđela Mihaela… Sudjelovalo je 14 vjeroučitelja. U sklopu »velikoga« tečaja ikonopisanja organiziran je i tečaj za početnike, u kojem je od 15. do 19. ožujka sudjelovalo 16 polaznika. Zaseban tečaj organiziran je i za djecu od šest do 14 godina, od 20. do 24. veljače, u kojem je sudjelovalo 12 mladih.
Tečaj ikonopisanja za odrasle vodile su članice udruge ikonopisaca »Josip Ružić«, restauratorica Bruna Periš i teologinja Lidija Piskač.
Epilog tečaja ikonopisanja dogodio se u splitskoj franjevačkoj crkvi Presvetoga Otkupitelja, na misnom slavlju koje je predvodio fra Ante Vučković. U toj prigodi ikone splitsko-makarskih vjeroučitelja bile su izložene pred oltarom. Nakon mise o. Vučković blagoslovio je ikone, a vjeroučitelji su ih ponijeli doma, gdje će one, kako to nalaže tradicija, dobiti istaknuto mjesto u njihovim domovima.
Dalmacija – a osobito Split – čuva bogatu i jedinstvenu tradiciju ikonopisanja. Ona se održala ponajviše zahvaljujući benediktinskim majstorima i ikonopiscima iz »splitske škole«. Jedna od najpoznatijih ikona nastala u dalmatinskom benediktinskom krugu ona je Gospe Žnjanske koja datira najkasnije iz 11. ili 12. stoljeća.
