»Svaki dan stojite na litici s koje se trebate baciti. Ali ne smijete razmišljati o tome. Samo se pomolite i bacite. Katkad padnete na madrac, katkad u more. Ali Gospodin vas uvijek s nečim dočeka. Ako imate povjerenje, imate sve.« Tako nam poduzetnički život opisuju Andrea Oroš i Daniela Drčec, dvije uspješne poslovne žene iz organizacijskoga tima prve konferencije hrvatskih katoličkih poduzetnica »CatholicCroWomen«.
Upravo je »poduzetništvo s povjerenjem« u Božje vodstvo bilo i središnjom temom njihove konferencije na kojoj su u prostorima franjevaca konventualaca na zagrebačkom Svetom Duhu u subotu 18. ožujka pred 120 sudionica govorile i poduzetnice Ivona Zgrabljić i Mateja Glavaš. »S povjerenjem smo krenule i u organizaciju, očekujući da ćemo okupiti pedesetak žena. Na kraju smo morale zaustaviti prijave jer u dvorani nije bilo više mjesta«, priznaje nam Andrea Oroš, logoterapeutkinja i suosnivačica centra za osobni rast i razvoj »Pričaj mi o sebi«. Bilo je tu, veli, i iskusnih poduzetnica i žena koje tek razmišljaju o poduzetništvu – jer svaka je žena koja teži biti dobrom majkom i suprugom već poduzetnica.
»No to nisu jedina poslanja žene; u nama postoji čežnja da se ostvarimo i na drugim mjestima. Bog svaku od nas poziva na nešto jedinstveno i neponovljivo, ali naši najveći talenti često ostanu zakopani pod drugim obvezama. Želja da o tome progovorimo potaknula nas je da pokrenemo Facebook-grupu posvećenu ženama u poduzetništvu ‘CatholicCroWomen’. I tada je krenula lavina. U osam mjeseci koliko postojimo pridružilo nam se 869 žena«, dodaje Daniela Drčec, vlasnica tvrtke koja proizvodi aromatizirane soli i prirodne pekmeze. Spomenuta je grupa u kratku vremenu osim prve konferencije urodila i nekim zapošljavanjima. No njezin najvrjedniji plod leži negdje drugdje, ističe Andrea Oroš. »U dijeljenju iskustava rađa se posebna bliskost kojoj je strano svako nadmetanje i uspoređivanje. Mi nismo tu da bismo si konkurirale. Mi uopće i nismo tu radi sebe. Mi smo tu jer imamo zajedničkoga šefa – Oca, istu strategiju – Sina, najbolje odnose s javnošću – Duha Svetoga. Radimo za najveću svjetsku korporaciju koja ima ispostavu u svakom selu. Bez takvoga povjerenja sve bi ostalo na ‘možda’«, zaključuje sugovornica.
Da povjerenje koje sugovornice često spominju nije isprazna riječ, svjedoči i iskustvo Daniele Drčec, koja je svoj posao pokrenula nakon otkaza u korporaciji gdje je radila 15 godina. »Još dok sam radila u korporaciji, za turiste koje bih ljeti ugošćivala u apartmanu na Krku željela sam prirediti nešto posebno.
Tako je nastala aromatizirana sol – odličan domaći proizvod jednostavno sam oplemenila samoniklim biljem. A nakon što sam se jedne godine vratila sa sezone, shvatila da se ne želim više vraćati u stresno korporativno okruženje. I tako sam štikle zamijenila gumenim čizmama.« Mnogi oko nje to nisu mogli razumjeti te su joj savjetovali da umjesto hobija pronađe stvaran posao, ali rast u vjeri koji je započeo usporedno s otkazom pomogao joj je da ustraje. »Nisam mogla odustati jer ta je odluka pronašla mene. Ja sam je samo provela«, objašnjava sugovornica, koja se ubrzo suočila s pozitivnim i negativnim stranama poduzetništva. »Sloboda je velika, ali odgovornost je još veća. Iako sam trenutačno jedina zaposlena u svojoj tvrtki, moje odluke ne utječu samo na mene, nego i na čitavu moju obitelj.«
Upravo je potpora obitelji ključna za uspjeh poduzetnica, ističe Andrea Oroš. »Često nam naši muževi pomognu da razmotamo šarena klupka svojih ideja i svaku nit namotamo ondje gdje će donijeti smisao. No taj smisao nije uvijek ugodan ni jednostavan. Naša je odgovornost da budemo tu svaki dan za svoju obitelj i da svojemu poslu damo onoliko koliko Bog od nas traži. Ne smijemo zbog poduzetništva ugroziti svoj brak ili majčinstvo, ali isto tako djecu ne možemo osposobiti za život u svijetu ako iz obitelji uklonimo dinamiku svijeta. Postoje različite razvojne faze u životu žene i pogrješno je vjerovati da Bog u svakoj od njih očekuje da s djecom provodimo 24 sata dnevno ili da radimo od 8 do 16. Gorljivost s kojom propitujemo Božji poziv tijekom svojega života izvrstan je put kojim i druge možemo dovesti k njemu.« No obje sugovornice ističu da to propitivanje često može i mimoići poduzetništvo. »Poduzetništvom se bavi tek 3-5 posto svjetske populacije jer ono iziskuje napore koji nisu za svakoga. Stoga u svakoj ženi i ne čuči poduzetnica u poslovnom smislu. Kada govorimo o ohrabrivanju žena na poduzetništvo, govorimo o raspirivanju vatre koja već postoji, ne o podmetanju požara«, dodaje Daniela Drčec.
Ipak, nema sumnje da se ženske poduzetničke iskre često zapreću. Muškarci se, naime, zbog većega samopouzdanja mnogo lakše od žena odlučuju za poduzetništvo, a žene odgađaju taj iskorak zbog želje za usavršavanjem, objašnjavaju poduzetnice. Baš zato uz pomoć još četiriju administratorica svoje grupe tjedno zainteresiranim ženama nude virtualnu priliku za umrežavanje, informiranje, predstavljanje, ohrabrivanje i potporu. »Naš je plan da svaka dva mjeseca za njih organiziramo i duhovnu obnovu uživo, a naš duhovnik fra Ivan Marija Lotar predložio nam je da iduće godine održimo konferenciju za 500 žena. A kad se sjetim s kakvim sam otporom prihvatila nadahnuće da osnujem grupu…« prisjeća se Andrea Oroš, čije nadahnjujuće zaključne riječi nisu upućene tek ženama. »Bog ima najbolji plan za nas: on želi da svojom jedinstvenošću donesemo njegovu ljubav drugima. Kad to shvatimo, prestaje nam biti važno hoće li nam drugi zahvaliti, pljeskati ili platiti. Ako je Bog naš šef, sve što činimo bit će blagoslovljeno – ne uvijek i samo financijski, nego i boljitkom naših brakova, naše djece, svijeta oko nas… Ako smo s Bogom, uvijek smo u plusu.«
