Vazmeno vrijeme prilika je za jasnije očitovanje vlastite vjere. Sveti Petar u Djelima apostolskim jasno kaže okupljenima: »Židovi i svi što boravite u Jeruzalemu, ovo znajte i riječi mi poslušajte.« Smogao je snage, sada nakon uskrsnuća Učitelja, izreći pred svima istinu o svim minulim događajima.
Sveti Petar nije svoj govor uputio samo Židovima. Znao je dobro da su događaji vezani uz Isusa uzrokovali brojne tračeve u Jeruzalemu. Predmet razgovora postao je cijeli Isusov život: i čudesa, i učenici, i obitelj, a kako tek ne će onda konačna svrha razgovora, njegov neobični nestanak iz groba. Sada sveti Petar ima snage, ne će zanijemjeti kao što je to učinio prije nekoliko dana pred onim slugama što su se u večer Velikoga četvrtka grijali uz vatru. Hrabar je, osnažen Kristovom pobjedom, pred svima govori: »Židovi i svi što boravite u Jeruzalemu.« Svima upućuje poruku premda zna da o njemu nemaju baš dobro mišljenje. Možda se neki sjećaju da je to onaj koji je na upit je li Isusov brzo pobjegao u mrak.
Isusovo uskrsnuće preobrazilo je svetoga Petra. I posramilo. »Ljubiš li me, Petre«, još mu odjekuje u ušima. Iz jedne krajnosti, iz bijega od nepoznatih, sada pred svim nepoznatima izriče: »Ovo znajte i riječi mi poslušajte.« To govori i zbog pokajanja. Ne želi si više dopustiti bježanje, ne želi se naći među onima koji su Isusa zanijekali. Krajnje jednostavno objasnio je događaje: Spasitelj je uskrsnuo oslobođen grozote smrti. Kako se u njegovim riječima osjeća vapaj za besmrtnošću! I sveti Petar želi biti oslobođen grozote smrti. Ne smrti, nego grozote smrti. Bit će da ga je pošteno okrznula dok su ga popratno upitali: »Jesi li i ti jedan od njegovih učenika?« Njegovo se srce tada zatreslo kao da je osjetio grozotu smrti.
Hoće li se i danas naći hrabrih poput svetog Petra? Ima li i danas onih koji bi se nakon straha odlučili ohrabriti i izreći svoje stajalište? Onih koji se ne boje osude, ali i onih koji se ne boje priznati pogrješku? Sveti Petar je svoje učinio. Ne samo da se pokajao, nego je bio spreman stati pred iste ljude koji su ga vidjeli u strahu od grozote smrti. Lako je govoriti pred poznatima, pred onima koji vjeruju ili koji dijele jednako mišljenje. To je bio čin hrabrosti, njegove riječi zadivljuju. Ranjen od prethodnih dana, sveti Petar snažim riječima pokazuje da se nije uzalud trudio slijediti Učitelja proteklih nekoliko godina.
Ivan Zlatousti zadržao se na načinu kako je sveti Petar izrekao Židovima govor o Isusu. Petrovu rečenicu tumači kao promišljeni uvod kojim je mogao zadobiti pozornost svojih slušatelja: »Kada ih naziva Izraelcima, ne koristi to da im laska, nego ih podsjeća na njihovog velikog pretka Izraela. Tako započinje da se ne bi uznemirili jer će im izričito spomenuti Isusa. Prorok je tema razgovora. U onome što je prethodilo, nije bilo razloga za uznemirenost, ali prorok je tema razgovora. Ime Isus uvrijedilo ih je odmah na početku. Ne zapovijeda im riječima: ‘Učinite kako kažem’, nego veli jednostavno: ‘Čujte.’ To im nije zahtjevno. Promotrite kako se suzdržava govoriti o visokim stvarima, nego počinje s onim malenima: nakon spominjanja Isusa govori o mjestu kojem je pripadao, onom mjestu koje je bilo predmet različitih procjena – Isus iz Nazareta.«
Bude li slijedio svetoga Petra, kršćanin ne će naći razloga da se povuče u sebe nakon pogrješke. Nema razloga odustajati nakon pada. Pa sveti Petar je ustao, hrabro je posvjedočio događaj Isusova uskrsnuća. Pažljivo je pristupio Židovima, skupio je snage, živo je izrekao istinu vjere ne bojeći se odmazde. Uskrsno je vrijeme prilika svakomu da se ohrabri u kršćanskom životu. Nikakvi padovi, promašaji ni kukavičluci nisu razlog za odustajanje. Sveti Petar nije odustao, našao je način kako da pristupi ne samo Židovima, nego i svim Jeruzalemcima. Iz mraka vlastitoga bježanja zauzeo je svjetlo pozornice gradskih trgova. I danas je potrebno tako snažno svjedočenje pred onima koji su protivnici, pred onima koji ne poznaju događaj uskrsnuća, pred onima koji su zaslijepljeni tračevima, pred onima koji blate Crkvu, pred onima koji se izruguju molitvi, pred onima koji Uskrs nazivaju sretnim blagdanima, pred onima koji se stide svega što im je pretke nosilo u trenutcima teškoće, pred onima koji vjeru nalaze samo kada u grozotu smrti odlaze.
Gospodine, u nama pobudi dovoljno hrabrosti da poput svetoga Petra znamo istupiti pred navalama onih koji Te ne poznaju jer ćemo tada razumjeti zašto
je Tvoj dar spasenja povjeren svakomu u vijeke vjekova. Amen.
