Zar nije neobično i naizgled nemoguće da netko ulazi u čovjekove prostore kada je zatvorio vrata? Upravo se ljudi i zatvaraju da bi zapriječili neželjene prilaze, da bi imali svoju privatnost, svoja četiri zida.
Današnjemu se čovjeku nije problem zatvoriti, ali motivi za to često nisu u skladu s Božjom voljom. Vjerojatnije se ne žele javno pokazati loše navike, grijesi, krhkost. Želi se biti sam, uživati svoju privatnost. Iako se tako može biti fizički zatvoren i razdvojen od drugih, osjetila su itekako otvorena i aktivna. Sveti Toma Akvinski daje mistično objašnjenje toga Isusova čuda gdje ulazi u zatvorenu prostoriju među svoje učenike. Kaže da Isus ne ulazi u dušu ako čovjek ne zatvori vrata svojih osjetila, a ako želi da ostane s nama, osjetila treba držati zatvorenima, baš poput vrata. To se tek čini kao čudo! Kako u ovom svijetu zatvoriti svoja osjetila da bi se Krist nastanio u nama? Nitko nije rekao da je lako, ali formula nije komplicirana. Ta Krist je barem jednostavan i jasan. Sigurno je lakše naći opravdanje. »Bombardirani smo lošim vijestima, samo se to prodaje!« ili: »Pa ne možemo svi živjeti kao u samostanu!«
Međutim, mora li se sve vidjeti? Sve čuti? Biti u toku? Vijesti, događaji, razna iskustva, glazba, film… sve se čini bitno. Kaže se da treba ići ukorak s vremenom, biti informiran, pratiti najnovije trendove. Očito se tu mjeri nečija vrijednost, samo kakva? Koji je kriterij kojim se vodi današnji kršćanin? Ako se zagrebe malo dublje, vidi se da i on teško pronalazi ravnotežu te da teško pliva u moru svjetskih događaja i informacija. Kao da se nesvjesno gube najvažnije krjeposti za život. Česta su pitanja: Je li to grijeh? Dokle tu smijem ići? Može li se to gledati? Koja je granica? U takvim se pitanjima možda i misli na Boga, ali kroz kalkulacije.
Treba očito preoblikovati pitanje, a to se može ako je motiv najuzvišenija krjepost – ljubav. Na primjer: Vodi li me ta misao, riječ, djelo, događaj, film, razgovor većoj ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu? Ako je odgovor »ne«, treba li mi u životu? Ovdje se vidi da je netko drugi u središtu, a to čovjeka čini uistinu sretnim i ispunjenim. Ništa se i nitko ne demonizira, ne upire se prstom da je sve grješno i štetno. Stavlja se u središte apsolutna vrijednost i dvije zapovijedi ljubavi koje je dao Krist. Ljubi i čini što hoćeš, kaže sv. Augustin. Toliki su svetci to stavili u praksu. Danas je to također moguće. Počinje se zatvorenim vratima. Ne iz straha, nego radi Ljubavi.
