– Hej Vilko, kad ćeš ti u tim tvojim novinama ovako nešto pisati? – zaustavlja me s klupice naše lažne betonske šetnice Boris-Risbo, mašući mi tjednikom koji se kiti »dnevnim imenom«, kao jedan od posljednjih novinskih romantičara. Nastavlja i prije no što sam izustio pitanje. – Vidiš, tu doznam o Crkvi i biskupima sve što ne mogu iz tvojih tekstova! Tu sve znaju o nadbiskupima, o smjenama i odreknućima, o blokiranim stomilijunskim računima… I sve tako napeto, uzbudljivo, k’o u krimiću! Čovjek dok čita, skoro pa vidi biskupe kako u zrakoplovima ispod haljina i sigurnosnih pojasa kriju milijune eura, koje osobno nose na račune otvorene pod šifriranim brojkama… Sad, istina, i moj mirovinski račun ima samo brojke? Ali valjda su u toj Vatikanskoj banci i brojevi računa drukčiji, a ne samo iznosi ušteda? Uglavnom, tu u ovim novinama sve znaju i ništa ne skrivaju! Ne samo da prošlost imaju u malom prstu, znaju oni sve o sadašnjosti, a ponešto i iz budućnosti! Jesi li ti znao da će naš kardinal, dođe li do konklava, dati svoj glas za »konzervativnu struju«, a ne papinu »progresivnu struju«? Ili, jado moj, znaš li ti da će novi nadbiskup s ovom vladom imati dobru suradnju, možda i bolju nego ovaj dosadašnji?
– Ma, zamisli koliko tek on mora imati milijuna eura na nekom šifriranom računu, kad je uspio tako »ekspresno promijeniti« sadašnjega »najbogatijeg hrvatskog umirovljenika«?! – prekipje mi kad ugledah naslov. – A znaš li ti, Risbo, da su istraživanja pokazala kako stariji od 65 godina, starčeki kao ti, najčešće nasjedaju pa šire »fake news«, lažne vijesti, zato što uopće ne razumiju današnje medije!? Jesi li uopće pogledao tko to piše?
– Hmm… – zagleda se Boris tražeći autora – čini se bivši izbornik Vatrenih, »čileanac Mirko«?!? Otkud, ma ne bi on…
– Eh da, tko bi ga znao tko se potpisao, a tko je pisao! Nego, reci mi, spominju li da im je izvor »odličan poznavatelj prilika na Kaptolu«?
– Pa… – zvjera pogledom – tu piše samo »dobar«…
– Piše li možda za novoga nadbiskupa da je »vatikanski čovjek od povjerenja«? Da je njegov dolazak »izazvao šok na Kaptolu kakav se ne pamti«? I sve drugo što je, potpuno isto, prije četvrt stoljeća pisalo za danas umirovljenoga nadbiskupa? Risbo moj, znaš ti onu »lopta je okrugla«? Ili »igra se do sudčeva zvižduka«? Tako ti je isto i kod promjena biskupa, i to ti je posebna »novinska forma«, s uvijek istim frazama u takvim »žutim« novinama. Samo se ne ponavlja svake nedjelje, nego svakih dvadesetak godina, pa se na nju ulovi više naivnih ribica!
– Aha! Misliš… – naceri se – »napad je najbolja obrana«?
– Da, da, baš u toj je sav naš problem! – nehotice se zaletjeh. – I u onoj: »Tko propusti svoje prilike, obično dobije gol!« Tako smo i mi, devedesetih, propustili priliku i umjesto da smo dali crvene kartone komunističkim gojencima anticrkvenog pisanja, mi smo ih još promovirali u specijalne dopisnike, stručne obraćenike, anonimne propovjednike… I nadobivali se golova!
