Mjesto Sveti Matej s istoimenom crkvom pripadalo je župi sv. Jurja iz Gornje Stubice, a 22. srpnja 2001. pripojeno je župi sv. Andrije iz Laza. Zahvaljujući tadašnjemu župniku Ivanu Špoljaru, darovima vjernika, crkvenomu odboru i nekolicini zaslužnih župljana, krajem 20. st. spašena je crkva od propadanja. Kako se građevina nalazi na povišenoj uzvisini u sredini mjesta, za današnjega župnika Ivana Jakopovića, napravljen je važan podzid koji štiti crkvu od klizanja terena. Vanjski zidovi crkve pojačani su kontraforima i podebljanjem bočnih zidova. Ulaz je ispod nadstrešnice i masivnoga zvonika kroz predvorje i vrata na kojima su vitraji, dar svećenika Ivana Mikeca. Kod ulaza je pjevalište, a obnovljena unutrašnjost ima križne stropove, trostrano svetište, sakristiju, prozore s obojenim staklom i dvije pokrajnje kapele. U svetištu je na glavnom drvenom oltaru neoklasicističkih forma iznad svetohraništa i raspela postavljen kip Blažene Djevice Marije, a bočno kipovi koji prikazuju sv. Mateja apostola i evanđelista. U pokrajnjoj lijevoj kapeli na oltaru nalazi se slika sv. Majke Terezije, a u desnoj slika bl. Alojzija Stepinca. Slike, klupe i postaje križnoga puta darovi su župljana čija su imena zabilježena ispod svake donacije.
Mjesto Sveti Matej nalazi se na sjeveroistočnim obroncima Zagrebačke gore na izlazu iz Parka prirode Medvednica, s kojom je povezano planinarskim stazama i usponima za Lipu, Tepčinu špicu ili preko Laza s Marijanskim hodočasničkim putem za Mariju Bistricu.
Župa sv. Andrije posvećena je drugomu Isusovu apostolu, kojemu se glava čuvala u Rimu od g. 1462. do sredine 16. st., kada ju je papa Pavao V. (1552. – 1621.) vratio grčkim pravoslavnim vjernicima. Blagdan mu se slavi 30. studenoga u zapadnoj i istočnoj Crkvi. Mise su nedjeljom u 9,30, a utorkom, četvrtkom i subotom u 17 sati.
