Liturgijsko vrijeme kroz godinu vraća vjernike u svakodnevne brige. Jedna briga jest posao koji se radi da bi se zaslužila plaća. Isus prepoznaje važnost posla pa ništa neobično da svoje učenike poziva upravo kada su zaposleni. Evanđelist Matej zabilježio je poziv carinika: »Isus, prolazeći, ugleda čovjeka zvanog Matej gdje sjedi u carinarnici.«
Matej carinik. Čovjek kojega danas Crkva pamti kao onoga koji je radio u carinarnici. Bio je to posao koji je od njega mogao učiniti pravednika ili prokletstvo kojim bi unosio razdore u ispaćene obitelji. Novčane prihode mogao je sebično mijenjati u svoju korist. Većina ljudi, nepismena, u strahu od službenika vlasti, vjerovala bi svakoj njegovoj riječi, svakomu zakonu koji je izmišljao kako bi namaknuo novu dobit. A tek koliko ucjena, prijetnja rimskom vojskom ili tamnicama ili sramoćenjem ili izgonom iz mjesta. U svojim je rukama osjećao moć. Evanđelist Matej, upravo sebe kao carinika, smješta u carinarnicu. On sjedi. Ta je stolica užarena jer ga iskušava ponudom: »Hoćeš li prevariti? Hoćeš li namaknuti više? Želiš li ostati pošten?« U trenutcima moći čovjek često izgubi pojam o pravednosti. Osjeća se poput vladara koji će nekažnjeno činiti što ga je volja. Matejeva stolica jest njegovo kraljevsko prijestolje.
Isus je zadržao svoj pogled na cariniku. Ugledao ga je na poslu kako se preznojava, u borbi je sa svojom savješću. Matej se nalazio pred ponorom u kojem mu je posao mogao postati put u propast nakon koje će izgubiti svaki ugled, čitavo svoje biće, prijatelje koji su ga u početku podupirali. Takva ga je Isus prepoznao. Došao je do njega u trenutku njegovih posljednjih odluka što će od života učiniti. Nije ga pronašao u njegovoj kući niti mu je kucao na vrata, niti ga je tražio po trgu kako se besposleno klatari. Nipošto. Potražio ga je na poslu, na mjestu od kojega živi njegova obitelj. Tamo, u paklu odluka koje su mu se nekada gadile, došao je Isus da bi mu pružio ruku.
Na Isusov poziv Matej je ustao i pošao za njim. Odlučno. Brzo. Bez razmišljanja. Imao je snage zaokrenuti svoj život, zatražiti oprost od osoba koje je povrijedio, ne dopustiti da mu se život pretvori u ruševinu. Nije mu bilo jednostavno odlijepiti se od stolice moći, od svojega trona s kojega je krojio sudbinu slabijih. No čist obraz, mogućnost da ljudima poslije može pogledati u oči te na kraju Isusovo prijateljstvo ne može zasjeniti nikakva prolazna vlast.
Susret Isusa i Mateja bila je tema propovijedi Ivana Zlatoustoga. Tumači on: »Zašto je napisao da Matej sjedi na ulazu u carinarnicu? Htio je naznačiti Isusovu snagu koja ga je pozvala. Poziv mu nije upućen kada je prekinuo ili napustio ovu zlu trgovinu, nego iz sredine zala Isus ga je izvukao. Jednako je tako obratio Pavla kada je bio mahnit i bijesan i sijevao vatrom. (…) Budući da ga je pozvao, također ga je počastio velikom čašću jer je sudjelovao za njegovim stolom. Na taj način dao mu je dobru nadu za budućnost, doveo ga je do pouzdanja. Ne zadugo, već je izliječio svoj porok.«
Gdje će danas Isus ugledati kršćanina? Hoće li ga naći na radnom mjestu kao borca za pravdu, čestitost, radišnost? Ima li vjernik dovoljno hrabrosti na poslu postupiti prema ispravnosti? Oni trenutci kada se ne zabušava jer šef ne gleda, a ni prilike da se drugoga pregazi kako bi se zaposjela njegova pozicija. Carinik Matej na kraju je postupio prema savjesti. Brzo je ustao s cariničke stolice. Nije sa sobom ponio ni vrećicu lažno stečena novca. Oslobodio se okova moći.
Nije lako postupiti poput Mateja. Kršćanin, kao i svaki čovjek, ima pred sobom svoju obitelj za koju privrjeđuje, žrtvuje se kako bi djeci dao najbolje od sebe pa na svom putu ponekad ne preže ni pred čim. Nije lako odoljeti napastima nepoštenja. Pa ni podobnomu uhljebljivanju. O, kako je slatko primati plaću sjedeći skrštenih ruku. Upravo će vjernika tada, kao i Mateja, ugledati Isus. Njegov pogled dolazi na radno mjesto svakoga kršćanina. Pokucat će na vrata srca i upitati: »Radiš li pošteno? Stidiš li se svojih postupaka? Spavaš li mirno jer si sve obavio čestito?« Ne želi da kršćaninu radna stolica postane električna stolica osude koja će uništiti svaku čežnju da se na kraju odgovori na poziv: »Pođi za mnom.«
Gospodine, ako je carinik Matej ustao sa svoje stolice na Tvoj poziv, daruj svakomu od nas u vihorima zlih izazova dovoljno odvažnosti da se usmjerimo prema Tvojoj riječi koja donosi zaradu što daruje život vječni. Amen.
