»Neki ljudi zaista nemaju sreće da se o njima čuje, iako to zaslužuju«, zapisao je književnik Mato Batorović sjećajući se u »Danici« 40. godišnjice smrti književnika i povjesničara fra Mladena Barbarića, pa je to razlog više sjetiti ga se o jubileju njegova rođenja. Rođen je 17. lipnja 1873. u Iloku. Kršten je imenom Krunoslav, a stupivši 1887. u franjevačku Provinciju sv. Ivana Kapistrana, primio je redovničko ime Mladen. Filozofiju i bogosloviju studirao je u Beču i Baji. Zaređen je 1896. Prvo je službovao u Iloku, gdje je kao gvardijan dao obnoviti crkvu te je očuvao mauzolej sv. Ivana Kapistrana. Od 1915. do 1924. bio je kateheta na ženskom liceju i Ženskoj realnoj gimnaziji u Osijeku, gdje je bio aktivan član »Kluba hrvatskih književnika i umjetnika«, koji mu je tiskao »Fragmente iz biografije«. Zatim je bio vjeroučitelj u Cerniku i Koprivnici. Nakon umirovljenja, 1932. došao je u Zemun, gdje je djelovao u Općoj javnoj bolnici Milosrdnih sestara. Ondje je umro 5. rujna 1936. kao član Provincije sv. Ćirila i Metoda.
Prvu pjesmu objavio je u subotičkom »Nevenu«, a prva zbirka »Tugovanke« izišla mu je 1891. Tiskao je još »Rodoljupke«, »Sabrane pjesme« i »S iste žice«. Pjesme su mu »pune nježne dražesti, pretkane u dolično pjesničko ruho, u pravilne stihove, u birane metafore prosijane živom vjerom, idealnom ljubavlju i žarkom nadom« (J. Hranilović). Spjevao je i ep »Pašino srce«, tiskao dramu »Kod Žalosne Gospe«, putopise »Lijepim Dunavom« i »Karašica kuda teče« te niz povijesnih prikaza, među kojima »Iločke starine«, »Crtice iz povijesti Šarengrada«, »Povijest crkve iločke«, »Neke crkve u Slavoniji iza Turaka«, »Bač, crtice za njegovu povijest«. Pisao je i moralno-poučna djela – ukupno tiskavši tridesetak knjiga i brošura. U rukopisu ostade djelo o beogradskim franjevcima i njihovim relikvijama. Surađivao je u »Subotičkoj Danici«, »Hrvatskoj obrani«, »Franjevačkom vjesniku«, »Glasniku Beogradske nadbiskupije«, »Jeki od Osijeka«, »Hrvatskom braniku«, čiji je bio jedan od pokretača, kao i lista »Anđeo čuvar«, koji je uređivao 1901. – 1915.
Vrlo je zaslužan za očuvanje hrvatske samosvijesti i hrvatskoga jezika među Hrvatima u Bačkoj i Srijemu, protiv asimilatorskih procesa. (L)
