U ljetnim mjesecima, kada ljudi odlaze na godišnje odmore, važno je prepoznati važnost iskrenoga gostoljublja. Kaže u prvom čitanju ugledna gospođa svojemu mužu kada je ugledala proroka Elizeja: »Evo, znam i vidim da je svet onaj čovjek Božji što prolazi ovuda. Načinimo mu sobicu na krovu, stavimo mu ondje postelju, stol, stolicu i svjetiljku: kad dođe k nama, povući će se onamo.«
Uglednoj ženi iz Šunama navratio bi usput prorok Elizej, a ona bi ga pozvala da blaguje u njezinoj obitelji. Bračni par iz Šunama rado je ugostio u svojem domu umornoga proroka Elizeja. I tako, budući da žene, u svojem majčinskom instinktu, prepoznaju kada je tko umoran ili gladan ili opterećen ili iscrpljen, ni ovoj ženi nije promaknulo obratiti se svojemu mužu riječima: »Ugostimo ovoga čovjeka! Svet je ovaj čovjek, pošten, dobronamjeran. Hajde, načinimo mu sobicu na krovu!« Nije ga ugostila bez dokaza. Prepoznala je u njemu čestitost – prorok Elizej ne će zloupotrijebiti njihovu dobrotu. Stoga, odlučili su mu udijeliti odmorište. I nisu izabrali neko daleko mjesto, ne, nisu mu sobu napravili negdje sa životinjama, ni sobicu u nekakvoj sklepanoj drvenoj baraci, naprotiv: dali su mu mjesto na vrhu svoje kuće, tamo gdje ljetni povjetarac hladi umorna putnika, udijelili su mu prostor u kojem bi i oni sami najradije boravili. Ne samo to! Opskrbili su njegov prostor posteljom, stolom, stolicom i svjetiljkom. Sve što su mogli, to su mu dali.
Bračni par iz Šunama nije pokazao obično gostoprimstvo, kao da bi reda radi ugostili putnika. Oni su mu iskazali ljubav otkinuvši od svojega, udijelili su mu najviše što su mogli. A zašto? Prepoznali su u njemu svetost. Pošten čovjek bijaše Elizej. Taj ne će oštetiti ni njihovu kuću, ni razbacati postelju, ni obijesno izgrepsti stol, ni ukrasti svjetiljku. Tražit će priliku kako da ih nagradi, kako da vrati iskazano gostoljublje.
Kako bi se taj par iz Šunama snašao danas? Bi li iskazali gostoljublje? Udijelili putniku najbolji dio svoje kuće? I to besplatno? Danas kada je moderno sve iznajmiti, kada se garaže pretvaraju u stanove, gostoljublje pada u drugi plan. No taj bračni par nije bilo komu iskazao gostoljublje. Elizej bijaše svet čovjek. Udijeljena mu je ljubav jer su po njegovu vladanju prepoznali da ih ne će iznevjeriti. Nisu li se mnogi ljudi koji iznajmljuju danas pretvorili u birokrate upravo jer su se grdno opekli? Mislili su da će dobronamjerno nekomu pomoći, a kad umjesto Elizeja, dobiše žive zmajeve kojima se ništa ne smije prigovoriti? Pomno napisan kućni red u unajmljenim stanovima nije zbog savjesnih gostiju nego upravo zbog onih koji su se osilili, koji su si uzeli za pravo da se bahate tuđim namještajem.
Ivan Zlatousti u homilijama na Knjigu Postanka govori o važnosti gostoprimstva koje se očituje kao gostoljublje: »Ne odbacujmo lijep dobitak gostoprimstva, nego se trudimo svaki dan sklopiti ovu dobru pogodbu. Budimo svjesni da naš Gospodin traži obilje revnosti; ne izvrsnost hrane ni uslužnost, nego dobru volju ne samo u riječima već kao ljubav srca što ima iskrene namjere. Svjesni toga, ne oklijevajmo prema onima koji nam se obraćaju, nego ako možemo ublažiti njihovu neimaštinu, učinimo to s radošću i velikim veseljem, ne kao da dajemo nego kao da zarađujemo. Ako već ne možemo materijalno pomoći, nemojmo se žaliti, nego im krotko odgovorimo.«
Bračni par iz Šunama pokazao je gostoljublje koje stoji kao putokaz za svakoga kršćanina. Možda netko i nema udijeliti dio svojega smještaja za drugoga, ali gostoljublje može uvijek iskazati. U ljetnim mjesecima gostoljublje je pomaganje bližnjemu koji je otišao na godišnji odmor i treba mu pričuvati kuću ili stan. Tada se suzdržati od njuškanja po tuđoj kući, od mjerkanja što drugi posjeduje, od osvećivanja na njegovim biljkama koje je potrebno zalijevati. Gostoljublje je pričuvati dijete svojega bližnjega, udijeliti čašu hladne vode majstorima, pokazati gdje je hladovina biciklistima ili pješacima. Nikoga ne lišava iskazivanje gostoljublja. I naravno, pri pokazivanju gostoljublja valja biti oprezan, uvijek se nađu nedobronamjerni, oni koji ne će poput Elizeja biti zahvalni. Samo neka je više gostoljublja, a i više svetih ljudi poput Elizeja, koji će znati kako ljudski nagraditi tuđu žrtvu.
Gospodine, na početku ljeta usadi u nas iskreno gostoljublje po kojem ćemo dati blizinu ljudima u potrebi, posebice svetim ljudima koje u njihovoj skromnosti često zaboravimo, jer po njima nam Ti najzahvalnije progovaraš u vijeke vjekova. Amen.
