Zakon o osobnoj asistenciji treba propisati da osobe s najtežom vrstom invaliditeta imaju pravo na osobnoga asistenta 24 sata na dan, odnosno 720 sati mjesečno, jer im je ta usluga u tom opsegu od krucijalne važnosti za omogućavanje neovisnoga življenja. Tvrdnja je to iz teksta Kristine Turčin u »Jutarnjem listu«. Problem je to što sadašnji prijedlog zakona predviđa upola manju satnicu i to je neprihvatljivo – upozoravaju iz hrvatskih udruga paraplegičara i tetraplegičara. U sadašnjem zakonu, naime, stoji kako će neke osobe s najtežim invaliditetom, uz uvjet da su samci, moći ostvariti 352 sata osobne asistencije mjesečno. To je maksimalan fond sati. Čak i taj fond manje je od polovice onoga što osobe s najtežim invaliditetom doista trebaju, a to je asistent 24 sata dnevno. U skladu s tim 352 sata mjesečno znači 16 sati dnevno, ali samo pet dana u tjednu. Da bi osoba to ostvarila, treba imati Barthelov indeks 0-20 i živjeti sama, a takva osoba ne postoji, upozoravaju. Plaća asistenta prijedlogom zakona uopće nije propisana, već je predviđeno da se ona naknadno regulira pravilnicima, što smatraju nedopustivim. »Cijenu sata osobne asistencije u bruto iznosu treba propisati zakonom, a ne pravilnikom«, smatraju. Još je važnije cijenu sata najmanje dva puta godišnje uskladiti s nekim službenim podatkom, poput prosječne plaće. »I ovako ima premalo asistenata na tržištu, a kad inflacija za godinu ili dvije obezvrijedi cijenu sata koju će pravilnikom predložiti predlagatelj, opet ćemo vrlo brzo doći u situaciju da nitko ne će raditi taj slabo plaćeni posao«, ističu. Traže i da se drastično pojednostavi procedura stjecanja prava.
Mladi koji materijalne prilike svojega kućanstva označavaju depriviranima češće smatraju alkohol neprihvatljivim od onih dobrostojećih
Autorice istraživanja sociologinje Mirjana Adamović, Anja Gvozdanović i Dunja Potočnik s Instituta za društvena istraživanja navode da je u posljednja dva desetljeća, posebice u razvijenim društvima, sklonost mladih pušenju i pijenju alkohola oslabjela, dok je u Hrvatskoj između 2011. i 2019. zamijećen suprotan trend – porast sklonosti mladih pušenju i konzumiranju alkohola, marihuane kao i sedativa te ostalih vrsta droga. Europsko istraživanje o pušenju, pijenju alkohola, uzimanju droga i drugim oblicima ovisnosti među učenicima (ESPAD) iz 2019. pokazalo je da je Hrvatska na visokom šestom mjestu po konzumiranju alkohola među 35 zemalja. Naime, četvrtina mladih svakodnevno puši i kad im se pribroje povremeni pušači, udio se penje na 40 %. Mladi koji redovito puše najčešće imaju trogodišnju srednju školu (44,8 %), četverogodišnju (33 %), a s fakultetom ih je 23 %. Dok u Slavoniji i Sjevernoj Hrvatskoj gotovo 60 % mladih nikada nije pušilo, gotovo svaki drugi ispitanik iz Zagreba i Dalmacije iskusio je konzumaciju duhana. Pijenje alkohola u hrvatskom društvu znatno je popularnije od pušenja, jer iskustvo pijenja alkohola ima nešto manje od dvije trećine mladih, a vikendom kad izlaze pije njih gotovo četvrtina, dok češće od toga pije gotovo desetina mladih.
Mladi koji materijalne prilike svojega kućanstva označavaju depriviranima češće smatraju alkohol neprihvatljivim od onih dobrostojećih. Popularnost lakih droga visoka je u zemljama EU-a u kojima ih je 29 % odraslih uzimalo u životu. U Hrvatskoj iskustva s lakim drogama ima 12 % mladih, 85 % nije nikad uzimalo drogu, a 3 % nije odgovorilo. Od prosjeka odskaču Zagreb i Istra, Gorski kotar i Hrvatsko primorje u kojima petina mladih rijetko ili češće uzima lake droge, znatno više mladići. I u Sjevernoj Hrvatskoj 17 % mladih rijetko ili češće uzima droge poput »trave«. Lakim drogama više su skloni mladi s četverogodišnjim srednjim školama (14,9 %) i studenti (13 %) nego u trogodišnjim školama (12,4 %). Devijantno ponašanje vezano uz odnos prema školskim obvezama prisutnije je kod mladih u Slavoniji i Dalmaciji. Od Centra za socijalnu skrb do sudova trebali bi znati da to što je nečije dijete iz dobrostojeće obrazovane obitelji ne znači ništa. I autorice istraživanja navode da su, prema istraživanju, općemu devijantnomu ponašanju skloniji mladi višega socioekonomskoga statusa. Iako mladi iz Zagreba više piju, puše i konzumiraju lake droge znatno su manje skloni devijantnim ponašanjima vezanim uz školske obveze za razliku od mladih Slavonaca. Oni pak znatno manje sudjeluju u (auto)destruktivnim ponašanjima, koja češće prakticiraju mladi iz Dalmacije.
