»Sjećam se trenutka kada sam kao dječak u samoborskom samostanu 1950. čuo kako je proglašena dogma da je Marija po završetku svojega života dušom i tijelom uznesena na nebo. No u toj dogmi papa Pio XII. nije opisao kako se zbio Marijin završetak i njezino uznesenje. Tridesetak godina poslije toga, kako sam bio zadužen za knjižnice i arhive naše franjevačke provincije, na Kaptolu su mi ruku dopale objave svete Brigite. U njihovoj četvrtoj knjizi, koju upravo prevodim, Djevica Marija Brigiti je opisala upravo svoje uznesenje; bilo je to poput lagana sna nakon kojega se našla u sretnoj vječnosti. A zašto je Marija tako blago preminula? Nebeski Otac to joj je namijenio jer je previše trpjela na zemlji – od trenutka Isusova rođenja, kada se prisjetila trpljenja koje mu je proreklo Pismo, pa sve do vremena nakon njegova uzašašća, kada je ponovno prolazila tragovima njegove muke.
Gospa je Brigiti otkrila i da za Očevu namisao o uznesenju nije znala, kao što nije znala ni da će postati Majkom Božjom. Zato je ona doista žena iznenađenja.« Riječi su to kojima nas u tajnu povezanosti Velike Gospe i velike 650. godišnjice smrti svete Brigite Švedske uvodi fra Vatroslav Frkin, prevoditelj dijela svetičinih marijanskih objava nedavno izdanih u nakladi »Symposion«.
Po mnogočemu je, naime, zaštitnica Švedske povezana s Kraljicom Neba. Mistikinju posvećenu Kristovoj muci Gospa je u jednom viđenju potaknula da nastoji »svoju djecu učiniti njezinom«, a i muškim i ženskim članovima Brigitina Reda Presvetoga Otkupitelja upravljala je opatica – živi »znak Djevice Marije«. No iako je s Gospom povezano i oko trećine od osam knjiga Brigitinih objava koje je Crkva potvrdila i papinskom kanonizacijom i saborskom odlukom, hrvatski narod svetu Brigitu poznaje ponajprije po petnaest njezinih pasionskih molitava. »Teška je to pobožnost u kojoj se nad svakom rečenicom može zaplakati, a mnogi ju obdržavaju godinama. Javila mi se jedna žena koja te molitve moli već 33 godine. Zato sam i smatrao da bi prijevod Brigitinih ‘Nebeskih objava’ umnogome pomogao hrvatskomu narodu. No kada sam se domogao inkunabule objava iz 15. stoljeća, shvatio sam da ondje tih petnaest molitava – nema. Brigita ih je, čini se, sama sastavila prema tekstovima vlastitih objava, no Gospinim je posredovanjem primila samo četiri molitve koje će također ubrzo izići na hrvatskom«, objašnjava o. Frkin, koji trenutačno radi i na trećoj knjizi Brigitinih marijanskih objava.
O njihovoj prostornoj i vremenskoj raširenosti neka posvjedoči i sljedeći niz činjenica: o. Frkin s latinskoga jezika prevodi objave iz sedamnaestostoljetnoga rimskoga izdanja, služeći se pritom ovostoljetnim njemačkim prijevodom objavljenim u Litvi. No što ljude raznih vjekova i krajeva privlači tekstovima jedne Šveđanke iz 14. stoljeća? »Kada ih se čita, čovjek ne može reći koji je dio od kojega ljepši.
Osobno se svakoga Božića prisjetim kako je Majka Božja Brigiti opisala svoje iznenađenje Isusovim rođenjem. Zbog Kristove ljepote Marijina je duša ‘kapala od radosti kao rosa’, što je i ostvarenje psalmistova proroštva: ‘Lijep si, najljepši od svih ljudskih sinova… Stoga te Bog blagoslovio dovijeka.’ No u istom psalmu najavljena je i Marijina ljupkost: ‘Slušaj, kćeri… Zaželi li kralj ljepotu tvoju, smjerno se pokloni njemu.’ Brigiti se tako očituje sva ljepota nebesa; ona sluša Sina kako Majci govori: ‘Tvojoj se ljepoti raduju anđeli’ dok mu Majka uzvraća: ‘Imao si najčasnije i najdoličnije tijelo’. Ta nam se razmjena može učiniti neobičnom samo zato što zaboravljamo na ljepotu koja nas očekuje u vječnosti, ali i na to da se i u nebu razgovara«, primjećuje o. Frkin.
Ipak, Marijina ljepota nije tek ljepota proslavljenoga tijela; ona »nadilazi anđeosku ljepotu i ljepotu svega što je stvoreno«, kako je u jednoj od objava osluhnula sveta Brigita. »U Marijinoj ljepoti na nebu blista Božja ljubav, koja je na zemlji neodvojiva od triju krjeposti: poniznosti, poučljivosti i poslušnosti. Marija to potvrđuje Brigiti: ‘Zašto sam se ja toliko ponizila, ili odakle sam zaslužila toliku milost, ako ne zbog toga što sam razmišljala i znala da nisam ništa po sebi ili da imam išta od sebe?’ Gospa joj otkriva da se od najranije dobi povlačila kako bi volji Božjoj bila poučljiva i da je do u starost bila poslušna njegovu pozivu; svojom poniznošću tako je pripremila prijestolje koje ju je dočekalo u nebu. Lako je te Marijine krjeposti prozvati pasivnima, no pokušajmo ih primijeniti pa ćemo vidjeti kako brzo postaju ‘aktivne’«, zaključuje o. Frkin. A tu svezu nebeske ljepote i zemaljske dobrote potvrdit će i riječi kojima u svojoj prvoj molitvi sveta Brigita kliče na nebo uznesenoj: »Priznala si da je tvoj slavni Sin Bog s ljudskom naravi; i s kliktavom si radošću uvidjela da je najpravedniji sudac sviju i nagraditelj dobrih djela.«
