Isus je upitao svoje učenike o sebi. Ostao je skroman čuvši odgovore. Evanđelist Matej zabilježio je: »Tada zaprijeti učenicima neka nikomu ne reknu da je on Krist.« Jednostavnost koju je pokazao može biti primjer svakomu vjerniku koji u svojem nasljedovanju Krista pokušava biti poseban.
Istina o Isusu jest veličanstvena. Kako su samo svi bili iznenađeni kada je Petar izrekao riječi: »Ti si Krist!« Ispunjenje svih židovskih očekivanja! Pred sobom imaju iskreno priznanje onoga što su Židovi željeli čitavu svoju povijest ostvariti. I umjesto da ih ohrabri, Isus prijeti: »Nikomu ne kazujte!« Zatvorio im je usta. Kao da je stavio prst na njihove usne ne bi li se potrudili postupno ga upoznavati. Ponekad istina čovjeku uskraćuje istraživanja. Kada se o drugome donese sud, bio on pozitivan ili negativan, počne se gubiti želja da se čovjeka pobliže pozna. Sve je već izrečeno, sve se zna, sve je poznato. Isus prijeti jer želi ostati skriven, želi da ljudi svojim trudom upoznaju vrjednote koje posjeduje. Nije to učinio iz bahatosti, nego iz poniznosti.
Tko bi se usudio biti poput Isusa? Tko bi zaustavio pohvale o sebi, uspjehe stavio po strani, utišao pljesak, pognuo glavu na udivljenje? Najčešće je suprotno. Kako je samo draga nekima ona poznata, ponekad i provokativna, upitna rečenica: »Znaš li ti tko sam ja?« Čovjek žudi biti prepoznat, da ga drugi gledaju kao onoga od kojega se traži savjet, prijedlog, mišljenje, pa i dozvola! A Isus naprotiv ušutkava govor o sebi. On koji će nositi cijeli Izrael, koji je Pomazanik za čitav narod, koji će izbaviti konačno cijelo čovječanstvo od ropstva grijeha, ostaje ponizan.
Vrijedno bi bilo češće biti poput Isusa. Više bi se ljudi međusobno družili, upoznavali bi se uživo, ne bi sve jedni o drugima čitali preko društvenih mreža. O hobijima, zanimacijama, pa i o dobrim djelima doznalo bi se licem u lice. Ne bi bilo potrebe zabilježiti sve kamerom. Umjesto žudnje za pohvalom, uslijedila bi stvarna potpora. Eh, da je Isus tražio od učenika da poput reklamnih panoa šeću gradovima navješćujući ga kao Mesiju, u ljudskom bi se srcu javilo bezbroj ljubomora: »Zašto ja nisam takav? Zašto se toga ja nisam sjetio? Otkuda mu pravo tako se nazivati?« Tada bi na njegovu raspeću ljubomorni potvrdili svoje zavidne sudove i odahnuli kao da se ništa nije dogodilo. Budući da je Isus ostao skroman, lišio je ljude ljubomore i pobudio interes koji se rađa tek kada čovjek zauzda bahate želje samopromocije.
Ivan Zlatousti brani Kristovu želju da ostane skroman u istini o sebi jer je mnogi ne bi mogli nositi kada bi vidjeli poniženoga. Isti redak tumači: »Zašto im je zabranio? Kada se stvari koje ljute maknu s puta, križ bude ostvaren, njegove patnje ispunjene, kada ništa više ne prekida niti remeti vjeru ljudi u njega, tada ispravno mišljenje o njemu može biti čisto i stalno ugravirano u um slušatelja. Njegova moć još nije zasjala. (…) Stoga im on naređuje neka nikome ne govore. Ono što je jednom ukorijenjeno, a zatim iščupano, teško bi se, ako bi se posadilo, opet zadržalo među mnogima. (…) Razmislite o tome kako bi se osjećao običan puk kada bi im se prvo reklo da je on Sin Božji, a zatim da ga vide razapetoga, popljuvanoga, a bez znanja su o tim otajstvima ili sudjelovanja u djelu Duha Svetoga?«
Kršćanin danas, umjesto da progovori pohvalom o sebi, dopustit će neka govore njegova djela. Postat će poseban kada u život unese prave dokaze koji ne će biti temeljeni na prolaznim riječima. Nema potrebe osiliti se riječima u vjeri niti govoriti tko je odakle došao, tko je čiji, iz kojega dijela Hrvatske ili Bosne i Hercegovine, koliko u podrijetlu ima pobožnosti ili koječega. Te takve razne pohvale samo ometaju pravo upoznavanje koje se vidi tek u djelima. Isus je ostao skroman iako je Bog, a mogao je pred mnoštvom tražiti da ga nose anđeli.
Neka i na poslu progovore djela! Kako bi lijepo bilo vidjeti skromnoga vjernika na radnom mjestu koji umjesto da se pokazuje u lažnom svjetlu, od raznih superlativa kako je za sve sposoban, počne djelima svjedočiti sebe? Namještena predstavljanja, krivotvorena prošlost, bezbroj hvala, sve su riječi koje ne mogu zamijeniti dobro izvršavanje posla. Isus je učenike na vrijeme ušutkao da bi umjesto njegovih riječi zaista progovorila djela po kojima su i riječi zadobile puni smisao.
Gospodine, nemoj da se osilimo u mišljenju o sebi ni da tražimo pohvale
od drugih, nego u nas usadi skromnost koja će izvirati iz našega ponašanja,
iz nasljedovanja Tebe, u vijeke vjekova. Amen.
