Gornju Stubicu, koja se smjestila na sjevernim obroncima Medvednice, planinarski putovi sa zagrebačkom stranom gore povezuju preko vrha (Sljemenom), Gorščicom, Kaptolskom lugarnicom i selom Hižakovec (rodna kuća Matije Gupca). Put završava u Gornjoj Stubici kraj »Gupčeve lipe«, gdje se g. 1209. i 1334. u darovnici kralja Andrije zagrebačkomu županu spominje drvena crkva i župa »St. Georgi«. Crkva je dio darovanoga posjeda u stubičkom kraju, a imanje se prostiralo od rijeke Save preko Medvednice do rijeke Krapine u Zagorju. Opisi, od kojih je prvi iz g. 1622., a sljedeći g. 1680., sve do g. 1907., navode zahvate na gradnji i obnovi crkve. Od g. 1695. kolatori crkve su plemićke obitelji Oršići Slavetički, Domjanići Zelinski, Zaverški, Petričević i Ratkaj s pravom ukopa u kripti crkve. Podatci iz g. 1764. spominju glavni oltar sv. Jurja i pet sporednih, zidano svetište i sakristiju. Kasnije se opisuju kapele sv. Florijana na jugu i sv. Antuna Padovanskoga na sjeveru, te kip Majke Božje Žalosne iz g. 1691. koji su vjernici osobito štovali. Kip se i danas nalazi na oltaru istoga titulara. Obnovom g. 1936./1937., nakon potresa iz g. 1880. i 1907. crkva dobiva današnji oblik starokršćanske bazilike s produženim svetištem i pokrajnjim lađama. Novom obnovom g. 1982. – 1994. izvršeni su radovi na crkvi, sakristiji, krovištu, tornju, trijemu, župnom stanu, katehetskom središtu, okolišu, oltarima i kipovima. Unutrašnjost je oslikao akademski slikar Vladimir Pavlek. Postavljene su nove električne orgulje (postojeće iz g. 1806. su obnovljene) i dva zvona uz tri postojeća. U crkvi su barokni oltari: glavni sv. Jurja i pokrajnji sv. Florijana iz g. 1752. (dar kanonika Nikole Petričevića) i Gospe Žalosne (iz g. 1691.).
Mise su nedjeljom u 10 i 17, a radnim danima u 18 sati. Mise u Dobrim Zdencima, Šegudovcu i Dubovcu su nedjeljama u 8 sati prema rasporedu koji se objavljuje u župnom listiću.
