Nedavno je u jednom hrvatskom dnevnom listu objavljen prilog u kojem se opisuje najnovije otkriće genetički modificirane riže čija svojstva umanjuju rizik od raka. U sažetku priloga jasno piše: »Kineski su znanstvenici uz pomoć genetičkoga inženjerstva kreirali novi soj superriže koja ima potencijal u borbi s tumorima, srčanim bolestima i dijabetesom.« Nova vrsta GM riže, takozvana purpurna riža, sadrži velike količine antocijanina, prirodnoga pigmenta koji ima zaštitnu antioksidativnu ulogu.
Na kraju priloga novinarka podsjeća na slučaj mnogo poznatije zlatne GM riže, koja je obogaćena vitaminom A te može biti korisna u prevenciji hipovitaminoze. Novinarka tvrdi da zbog prosvjeda javnosti zlatna riža nije završila na tržištu pa zbog toga pola milijuna azijske djece pati od nedostatka vitamina A. Time je, zapravo, upozorila da se iste pogrješke ne smiju ponoviti s novom purpurnom rižom jer ta je namirnica moguće rješenje u borbi protiv raka.
Cijeli je novinarkin članak mali pamflet o neupitnosti i potrebi progresa temeljenoga na znanstvenim otkrićima. Korisno je analizirati ga jer otkriva osnovne mehanizme medijskih manipulacija, krivotvorenja činjenica i neupućenosti autora u problematiku koju prikazuju javnosti.
Kao prvo, zlatna riža nije doživjela neuspjeh zbog »snažnih prosvjeda protiv GMO-a«, nego zbog sukoba vlasnika i dioničara o patentnim pravima te zbog jednostavne činjenice da se na poljima zlatna GM riža pokazala neučinkovitom žitaricom. Još je važnije što priču o zlatnoj riži novinarka rabi kao vrstu ucjene, optužujući one koji se protive biotehnološkim izumima za sljepoću i smrt djece u Aziji. Zaključak bi čitatelja trebao biti – ako se netko protivi tržišnoj implementaciji purpurne riže, to radi na štetu oboljelih od raka, srčanih bolesti i dijabetesa.
Pojednostavnjenim i fatalnim proglašavanjem purpurne GM riže ljekovitim sredstvom vrši se nasilje nad zdravim razumom i znanstvenom metodom. Nitko nikada nije ispitao antitumorska svojstva purpurne riže, ne postoje klinička istraživanja niti je proučavan toksični ili nutritivni profil purpurne riže. Stoga je neispravno govoriti o potencijalnim ljekovitim svojstvima purpurne riže, pisati o lažnim obećanjima ili pristrano i selektivno promovirati određene znanstvene studije.
Konačno, čini se da samu studiju novinarka nije dobro pročitala. Već je iz sažetka studije jasno da kineski znanstvenici nisu istraživali nikakva terapijska svojstva purpurne riže, nego su razvijali nove metode genetičkoga inženjeringa rabeći purpurnu rižu tek kao – model (Molecular Plant 2017, 10, 918). Autori studije zaposleni su na poljoprivrednom sveučilištu (!?) u Guangzhou, koje nema kliničke bolnice ni kompetencije za potrebna medicinska istraživanja.
U posljednje se vrijeme učestalo objavljuju novinarski članci o novim prodorima i otkrićima u znanosti, posebno u području svemirskih i biomedicinskih istraživanja. Redovito se, gotovo »uštimanom dinamikom«, objavljuju vijesti o organskim tvarima, vodi ili čak tragovima života u svemiru. Također, stječe se dojam da se svakom objavljenom studijom u biomedicinskom području približavamo konačnomu rješenju za liječenje mnogih modernih bolesti, posebice raka. No znanstveni rat protiv raka, kao i potraga za životom izvan Zemlje, traje već desetljećima, bez vidljivih pomaka.
Stoga su naivni pokušaji novinara da prvi objave »konačnu vijest«. Posebno je štetno ako to čine zbog senzacije ili zbog svojih ideoloških uvjerenja. Navedeni je novinarski članak ovdje istaknut jer je njegova autorica odlikovana domaćim i međunarodnim priznanjima pa su takvi propusti neočekivani.
